-
Upustili ste se ofenzivno u gradnju novih sadržaja na terminalu. Koliki je opseg tog ulaganja? Kad smo preuzeli upravljanje terminalom, shvatili smo da mnogo stvari treba hitno poboljšati, ne samo da bi usluga bila bolja nego i da se podigne razina sigurnosti osoblja. To je bio naš prioritet i uspjeli smo u nakani da terminal učinimo sigurnim mjestom za rad. Zbog toga se moralo ulagati, ali ne samo novac – sve to ne bi bilo moguće bez ulaganja truda zaposlenika i njihove potpune suradnje u provedbi sigurnosnih standarda. Kad je riječ o novčanim investicijama, uložili smo u potpuno novu dizalicu za kontejnere, sedam novih teglača i 13 novih prikolica te napravili nekoliko zahvata na uredskim prostorima i radionicama. Međutim, to je samo početak. Obvezatni smo na temelju svojega koncesijskog ugovora investirati 70-ak milijuna eura u 30 godina. Kako sada stvari stojte, taj će se novac uložiti u prvih pet godina. U planu je i nabava dva ‘postpanamax’-broda, obalne dizalice, 14 RTG i dviju RMG-dizalice te ostale prateće opreme. Planirano je i ponovno asfaltiranje luke, gradnja novih inspekcijskih prostora za Carinu i ostale službe te nadogradnja dizalice kako bi mogle prihvaćati veće brodove.
-
AGCT je zbog povećanja prometa i manjka prostora radi gradnje novih područja na terminalu bio prilično operativne mjere kako bi se omogućila brza otprema brodova. Je li to utjecalo i koliko na razinu poslovanja terminala? Istina, AGCT bilježi 10-postotno povećanje broja kontejnera u 2010. u odnosu na 35 posto prostora manje zbog gradnje novih molova, gatova i ranžirnog prostora. To je zahtijevalo ne samo dobro planiranje nego i postavljanje prioriteta. Odlučili smo da je najvažnije što brže otpremiti brodove, zbog toga smo morali otkazati neke poslove koji nisu bili dio osnovnog poslovanja terminala, kao što je kontejnersko dvorište.
-
Cestovni prijevoznici mnogo očekuju od budućeg ustroja terminala. Što vi očekujete od njih i ima li kakvih nesporazuma s obzirom na to da ste sigurno promijenili dosadašnji način poslovanja? Bez obzira na to odakle su prijevoznici, svi očekuju isto: da se njihov kamion brzo okrene i napravi što više ruta u danu. Blisko surađujemo s Carinom i otpremnicima i moram priznati da im se vrijeme rada veoma skratio od našeg preuzimanja u travnju. Ipak, još ima mesta za poboljšanja, što ćemo provesti na svojemu novom gatu na istočnoj strani terminala.
Ulažemo 70 milijuna eura u sigurnost terminala
Nakon ulaska u EU Hrvatska će imati status zemlje s vanjskim granicama EU (šengenske granice). Priprema li se vaš terminal, koji će imati najvažniju ulogu u tome, za takav ustroj? Europska unija i Schengen nisu iste stvari i mi u kontejnerskom terminalu nemamo mnogo veze sa Schengenom. U AGCT-u blisko surađujemo s Carinom na provedbi svih europskih pravila. Zadovoljni smo jer vidimo da su neka od tih pravila već primijenjena pa teret bez zastoja vlakom dolazi u npr. Budimpeštu i odlazi iz nje. Povrh svega, upravo se uvodi naš novi operacijski sustav koji bi trebao zaživjeti do kraja siječnja. To će pojednostaviti mnoge carinske aktivnosti jer se isti sustav primjenjuje u nekoliko zemalja eurozone.
Hrvatski gospodarstvenici mnogo očekuju od povećanja prometa u AGCT-u, a političke strukture doživljavaju to kao nacionalni interes. Kakav razvoj previdate toj djelatnosti? Kao osoba s nešto iskustva mogao bih reći da je za razvoj Luke Rijeka prognoza sljedeća: vedro, ali s ponešto oblaka na obzoru. Naš terminal bit će popunjen za osam ili devet godina, pa se te postavlja pitanje: što onda? Kad netko dođe na vrh, samo je jedan put kojim nakon toga može poći, onaj prema dnu. Riječki terminal zapravo je malen terminal usred grada i relativno mu je blizu Luka Koper koja će početi nadograđivati svoj terminal do kapaciteta od milijun kontejnera na godinu. Tada će riječka luka izgubiti sve prednosti koje trenutačno stvaramo i postati obična dobavna luka. Nijedan velik brod neće se koristiti dvjema lukama u krugu od 80 km. Jedino je rješenje početi užurbano raditi na otoku Krku i tamošnjem projektu kontejnerskog terminala, u kojem smo spremni sudjelovati i financijski. Međutim, rad na njemu mora početi odmah. Hrvatska završenje biti ulaz u južnu središnju Europu. To nismo otkrili sada, tako je bilo stoljećima.
