Otkaz Guštinu s guštom

Najslabija je Franckova strana prevelika ovisnost o domaćem tržištu, što je rezultat vrlo defenzivne strategije. Osim u BiH nije izravno ušao ni na jedno tržište, a na izvozne prihode u ukupnima otpada samo desetak posto.

Kako dalje? Predsjednik Uprave i sin većinskog vlasnika Dubravko Artuković snažnije Franckovo pozicioniranje vidi ponajprije u kanalu HoReCe. Tu možemo biti igrač broj jedan. Početkom iduće godine počet ćemo primjenjivati učinkovitije modele distribucije, a sličan razvoj planiramo i na tržištima Albanije, Kosova i Makedonije – kaže Artuković.

HoReCa danas u Franckovim prihodima sudjeluje s 30-ak posto, a o velikoj zastupljenosti najbolje svjedoči podatak da drži čak 80 posto čaja u tom kanalu.

Artuković smatra da je konsolidacija tržišta kave u Hrvatskoj završena, ali da je u regiji to još otvorena priča. Ima li Franck preuzimajuće ambicije izvan granica? – Mi smo spremni – kaže Artuković, no ubrzo spušta loptu na zemlju: – Sve ovisi o povoljnim prilikama. U poslovanju nam je najvažnija učinkovitost, nikad se nismo povodili za megalomanskim ciljevima – objašnjava.

Uza sve muke Franckov temeljni biznis opstaje i drastičnim rastom cijene sirove kave koja je u prvih šest mjeseci 2011. poskupjela 90 posto. – Bude li novih udara, dalje ih nećemo moći amortizirati internim rezervama – kaže Budimir.

Ako se Franck dosad nečime mogao hvaliti, onda su to dobra profitabilnost i snažna bilanca neopterećena dugovima. Unatoč recesiji prihod se posljednjih nekoliko godina povećava (lani 726 milijuna kuna), no dobit lagano kopni (u 2010. 48 milijuna kuna) zbog stalnog pritiska na cijene. Prema očekivanjima, i 2011. trebala bi završiti s rastom prihoda od nekoliko posto, prije svega zahvaljujući BiH.

Ne može se poreći da se Franck posljednjih godina probudio (akvizicije, otvaranje regije, veće investicije itd.), no primjer regionalnog lidera Grand kafe pokazuje da se moglo mnogo više u dobrim vremenima. Sad je prisiljen braniti domaće tržište, što može brzo istopiti financijske rezerve i uspoređno ulaziti na nova tržišta gdje vrijedi krilatica ‘što kasnije, to skuplje’.

Franckova obavijest da će preuzeti svoga 77-postotnog vlasnika Ivero konzalting u većinskom vlasništvu Milana Artukovića podigla je pravu buru među manjinskim dioničarima koji smatraju da ih se tako oštećuje i želi istisnuti iz vlasničke strukture. Ukratko, smatraju da je Franck umjesto dividende svim dioničarima isplaćivao pozajmice Ivero konzaltingu koji je tim novcem kupovao Franckove dionice, koje se pak sad prenose na novu tvrtku – Ivero trgovinu, ponovno u vlasništvu Milana Artukovića.

• Ovih ču dana podnijeti kaznenu prijavu protiv Uprave i Nadzornog odbora zbog štetnih ugovora između povezanih društava – kaže jedan od manjinskih dioničara Ivan Markovinović, dodajući da je ‘neograničena mašta većinskog vlasnika kako njegov novac pretvoriti u svoj’. Priča je vrlo zamršena, ali sigurno je da će tim pripajanjem Franck preuzeti cjelokupnu imovinu i obveze Ivero konzaltinga. Manjinski dioničari ističu probleme Franckovih velikih potraživanja od Ivero konzaltinga (200-tinjak milijuna kuna) i to što u posljednje vrijeme nije naplaćivao kamate na pozajmice čiji je ukupan iznos i veći.

• Odluka je motivirana i racionalizacijom troškova operativnog poslovanja i smanjenjem poreznih rizika. Financijske transakcije između Francka i Ivero konzaltinga bile su u interesu obaju društava, uredno su evidentirane u poslovnim knjigama i nije bilo nikakva otpisa kamata – kaže član Uprave Josip Budimir, dodajući da nisu usmjereni na kratkoročne ciljeve isplate visokih dividendi, nego na jačanje tržišnog položaja te da većinski dioničar ne namjerava istisnuti ostale dioničare. Ivero konzalting su, kaže, osnovali Franckovi zaposlenici radi zaštite od preuzimanja, a donedavno je bilo zamišljeno da se putem njega vode sve investicijske aktivnosti. Tako su, nakon što ih je prvotno kupio Franck, Victoria i Tombia na kraju završile u Iveru. Iako je bilo pritužbi da je Franck tim transakcijama oštećen, Budimir tvrdi da je Franck dvije tvrtke kupio za 126 milijuna kuna, a Ivero prodao za 156 milijuna.