Umirovljenomu 75-godišnjem obrtniku nemoralni poreznici žele oduzeti kućerak u kojem živi i strpati ga u sirotište zbog tobožnjeg duga PDV-a koji su aktualizirali i ‘nisu uručili’ u travnju poslije (2008.) poreznici upisuju zabilježbu na nekretninu u kojoj moj otac živi, ali ipak ograničena odgovornost obrtnika onemogućuje im da ostanu upisani, pa 2009. zabilježbu toga famoznog založnog prava moraju brisati. U međuvremenu i Upravni sud odbija tužbu mog oca uz obrazloženje kopijeprstano iz prijašnjih poreznih rješenja.
Čitateljica kaže da je ove godine zatražila izvod iz zemljišnih knjiga i na svoje iznenađenje otkrila zabilježbu novoga založnog prava poreznika. Brzo je shvatila o čemu se radi. U Općinskom sudu čitateljici su pokazali novo porezno rješenje i uputili je da u Poreznoj upravi pita o čemu je riječ. Začuđeni službenici su pitali su čitateljicu zašto se nitko nije žalio na to porezno rješenje.
Čitateljica piše da je njezin otac, danas bivši obrtnik u mirovini (oko 2400 kuna) postao porezni dužnik od trenutka kad je nakon 35 godina plaćanja poreza odlučio prijaviti poslovanje s gubitkom. Bilo je to 2001., godinu dana prije nego što je zbog bankrota napokon morao zaista i odjaviti obrt. Porezna uprava nikako nije mogla podnijeti prijavu poreznog gubitka i odmah je provela izvanredni tzv. porezni nadzor. Na temelju tog tzv. nadzora utvrđen je tobožnji dug PDV-a za prethodnu 2001. i prvi kvartal 2002. u ukupnom iznosu od oko 6000 kuna. Dokaz je postojanja tobožnjeg duga tzv. parifikacija (metoda usporedbi s obrtnikom istog reda veličine). Bez utemeljenih dokaza da je tada 65-godišnji tobožnji dužnik zaista i obavljao djelatnost. Tobožnji dužnik zbog poslovnih je teškoća već godinu prije (2000.) odjavio i radnika. ‘Konačno porezno rješenje’, piše čitateljica, ‘doneseno je 2005., a postalo je pravomoćno 2006. I dvije godine.
