EKONOMETRIJA HDZ-ova Vlada nije htjela dati milijun kuna za bolje ekonomske prognoze

Više informacija – Kad bi Hrvatska imala makroekonometrijski model ili nekoliko njih, imala bi alate koji bi nositeljima ekonomske politike dali više informacija o međusobnim vezama različitih dijelova gospodarstva. Osim izravnih veza imali bi uvid u povratne veze koje je u sklopu jednostavnijih ekonometrijskih ocjena teže obuhvatiti. No takav model nije nadomjestak za aktivno vođenje ekonomske politike, nego samo dodatna pomoć za sagledavanje i kvantificiranje nekih njezinih potencijalnih učinaka – kaže Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb, koja je bezuspješno tražila financiranje takva modela od bivše Vlade. Apsurd je to veći što se barata brojkom od samo milijun kuna (!?).

Cijena ovisi o tome koliko se detaljan model želi. Što je podrobniji, to su troškovi veći. Država do sada nije uložila novca u izgradnju modela jer je, prije svega, trebalo razviti odgovarajuću statističku osnovicu za primjenu modela, a i jer se nije prepoznala potreba za njime – kaže Švaljek.

Dragan Kovačević iz HNS-a sad tvrdi da će se vođenje gospodarstva u režiji Kukuriku koalicije zasnivati na ekonometrijskim modelima jer su oni temelj smislene ekonomske politike.

U nedostatku takva modela mjere ekonomske politike donose se na osnovi osjećaja i dojma, a ne na osnovi analiza i brojki. Ekonometrija, prema definiciji, povezuje ekonomsku teoriju, matematičku ekonomiju i metode statističke analize, razvija i usavršava metode i modele za kvantitativnu analizu gospodarske strukture da bi se ustanovile zakonitosti gospodarskih procesa te omogućilo predviđanje, planiranje i usmjeravanje privrednih tokova.

Borislav Škrgo, u devdesetima potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i ministar financija, do prelaska iz Ekonomskog instituta na Markov trg bavio se upravo razvojem ekonometrijskih modela. Zašto nije inicirao njihov razvoj dok je bio u vlasti?

Za ozbiljan model potrebne su dovoljno duge vremenske serije, tj. podaci o strukturi BDP-a za bar 10 godina. Dok sam bio potpredsjednik Vlade, Hrvatska je postojala samo osam godina, a smišljeni podaci postoje najduže od siječnja 1994. Slike BDP-a još su kraće. Ocjene parametara u jednadžbama zahtijevaju dovoljno dugu povijest zemlje u istom teritorijalnom, sadržajnom i strukturnom obliku. Modeli koje spominjem mogli su stoga nastati najranije 2003. ili 2004. Danas imamo 66 kvartala u uvjetima mira i stabilnih cijena, više nego dovoljno. Samo treba malo ugrijati stolac ili cijeniti takve proizvode umjesto bojnih pokliča neznalica – kaže Škrgo, dodajući da se kreatori makroekonomskih politike koriste alatima iz 19. stoljeća i pričama tzv. stručnjaka nastalima na dojmovima i parcijalnim informacijama, a da je ‘vrag što u ekonomiji sve ovisi o svemu’.

Ekonometrijski model, dakle, omogućio bi bolje razumijevanje funkcioniranja ekonomije i, ističe Škrgo, kvalitetnije planiranje, od proračuna do bilance plaćanja, i kvantifikaciju alternativnih prijedloga, tako da bi se brzo vidjeli svi potencijalni učinci pojedinih promjena u porezima, monetarnoj politici, tečaju itd. na sve: cijene, plaće, mirovine, realne plaće, realne mirovine, deficit… sve do održivosti financijskog sustava.

Škrgo nudi i svoju računnicu koliko bi to stajalo: troje stručnjaka puta 15 mjeseci puta 20 tisuća kuna bruto po stručnjaku na mjesec – ona se opet zaustavlja na milijun kuna: – Da sam sad potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, odmah bih naručio dva modela od dva različita tima, a treći bi mogao naručiti HNB – pa da vidimo tko bolje prognozira! Zatim bi sve trebalo staviti na web s mogućnošću da svaki građanin ubacuje svoje vrijednosti instrumenta ekonomske politike i vidi rezultate – kaže Škrgo.

Većina razvijenih zemalja ima i nekoliko različitih ekonometrijskih modela. – Oni omogućavaju kvantifikaciju učinaka vanjskih šokova na nacionalnu ekonomiju i utjecaja ekonomskih mjera drugih zemalja kroz tokove uvoza i izvoza ili kapitala. Takav model omogućava i kvantifikaciju učinaka raznih kombinacija mjera ekonomske politike u raznim scenarijima i pod raznim pretpostavkama o relevantnim varijablama na koje nemate utjecaj, npr. cijena nafte, odnos između dolara i eura, faza poslovnog ciklusa vaših glavnih trgovačkih partnera itd. – kaže Krešimir Žigić iz CERGE-EI-ja, istraživačke i educativne ustanove Karlova sveučilišta u Pragu i Ekonomskog instituta Češke akademije znanosti. Ističe da uz makroekonometrijski model i analize ‘inputa’ i ‘outputa’ postoji treći, ništa manje važan pristup u modeliranju nacionalne privrede i predviđanju te poticanju privrednih tokova: – Riječ je o tzv. modelima DSGE, tj. o dinamičnim stohastičnim modelima opće ravnoveže. U HNB-u postoji skupina mladih darovitih makroekonomista koji s uspjehom razvijaju taj pristup modeliranju nacionalne ekonomije i ekonomske politike – kaže Žigić, dodajući da bi funkcionalni ekonometrijski model privredne ipak trebao imati središnje mjesto u evaluaciji i kvantifikaciji mjera ekonomske politike te posebno u predviđanju i ocjeni utjecaja vanjskih šokova na domaće gospodarske tokove.

U Hrvatskoj ima i objektivnih zapreka za razvoj takvih modela: – Najveća je zapreka za izradu točnijih predviđanja velika uloga države u domaćem gospodarstvu. Često nemamo kredibilne ni kratkoročne, a kamoli srednjoročne, planove potrošnje i investicija svih razina države. Nema ni dovoljno jasne srednjoročne smjernice u vođenju fiskalne politike. Dobar je primjer za to neočekivano uvodenje križnog poreza i način na koji se od njega odustalo. Primjerice, još se ne zna kad će se provesti nužne promjene u poreznom sustavu, poput uklanjanja nulte stope PDV-a. U SAD-u i europskih zemalja ima pokažatelja aktivnosti glavnih djelatnosti te poslovnog i potrošačkog povjerenja koji govore o budućim trendovima i tako olakšavaju kratkoročna predviđanja – kaže glavni ekonomist Spitske banke Zdeslav Šantić.

Bankarski ekonomisti procjene za domaće gospodarstvo izrađuju uz pomoć regresijskog modela i kao ‘inpute’ za model koriste se, kaže Šantić, procjenama kolega iz svojih središnjiča, a u Hrvatskoj se uvelike moraju nasljeđati na nasljeđivanje potenza kreatora gospodarske politike.

I Slovenija ima više ekonometrijskih modela za različite prognoze, no njezin je ugledni ekonomist Jože Mencinger nakon 50 godina bavljenja ekonometrijom sve skeptičniji.

Dvadeset modela najpoznatijih institucija još je potkrav 2008. za SAD i EU predvidjelo gospodarski rast u 2009. – kaže Mencinger, ilustrirajući njihovu pogrešnost.

Ekonometrijski modeli, ističe Mencinger, omogućavaju sagledavanje osnovnih relacija u gospodarstvu i pomoću nači indirektni učinke pojedinih mera, ali treba biti oprezan jer je, pogotovo u kriznim situacijama, prije svega potrebna zdrava seljačka pamet.

U slučaju Hrvatske kao male otvorene ekonomije problem je, kaže Žigić, i to što standardne mjere ekonomske politike imaju vrlo ograničen domet čak i kad bi bile rezultat najboljega makroekonomskog ekonometrijskog modela. Ipak, cijena od milijun kuna za nešto što bi bar malo pomoglo kvalitetnijem upravljanju gospodarstvu za Kukuriku bi trebao biti ‘kikiriki’.