Iako se još nije slegnula pravina oko izbora, svi već iščekuju prve poteze nove vlade. Koji bi to odluke mogle biti, koje požare treba najprije gasiti te kako osigurati dugoročan rast zemlje, razgovarali smo sa Žarkom Primorcem, regionalnim predsjednikom Deloittea, iskusnim makroekonomistom i čovjekom koji je savjetovao Kukuriku koaliciju o ekonomskom programu.
-
Koje korake nove vlade očekujete, odnosno što bi trebala najprije napraviti? – Prioritet je donošenje proračuna, koji mora biti drugačiji od ovogodišnjega. Ponajprije, deficit se mora smanjiti za najmanje 1,5 do dva postotna boda. Mora se promijeniti i struktura rashoda, i to smanjenjem nekih neproduktivnih rashoda u korist produktivnih ulaganja i poticaja. Neklikvidnost je drugi problem koji se mora žurno riješiti.
-
Kako ga riješiti? – Često se govori da je uzrok neklikvidnosti postojanje desetak tisuća fantomskih tvrtki koje su davno prestale postojati i ostavile neplaćene račune. No to je samo jedan od uzroka. Neklikvidnost se u posljednje dvije i pol godine povećala s 18 milijardi kuna na 40-ak, a to nisu mogle napraviti neaktivne tvrtke. Državni i paradržavni sektor ne plaća na vrijeme, a ne plaćaju ni mnoge tvrtke, posebno gubitaši, kojih je sve više. Uzroci su i u nedisciplini nekih dobrostojećih tvrtki. Neklikvidnost se mora početi rješavati. Mora se u platni promet ubaciti i malo svježeg novca, i to otpuštanjem obvezne rezerve ili zaduživanjem. Primarna neklikvidnost vjerojatno je desetak milijardi kuna, što bi se u međusektorskim odnosima brzo raspršilo u cijeli platni sustav i ubrzalo plaćanje.
-
Što su još prioriteti? – Svakako, skupina mjera kojima se treba očuvati kreditni rejting zemlje. Nova ocjena rejtinga očekuje se u ožujku, pa se dotad moraju početi rješavati pitanja koja su kreditne agencije izričito navele kao opasnost za održavanje sadašnjeg rejtinga. Od svih navedenih pitanja čini mi se da je problem koji treba najhitnije riješiti donošenje novog zakona o radu, odnosno fleksibilnije tržište rada. Na tome će se morati brzo početi raditi jer je to osjetljivo socijalno i političko pitanje.
-
Što mislite o prijedlozima porezne reforme Kukuriku koalicije? – Iako je u recesiji povećavanje poreza načelno kontraproduktivno, nisam siguran da će se neka povećanja moći izbjeći, možda i PDV-a. Vjerojatno je uvođenje novih poreza na dividende, kapitalnu dobit, premda nisam siguran da je porezna baza za porez na imovinu dovoljno velika da bi se tim porezom mogli zamijeniti neki doprinosi. Uvijek je bolje povećati poreznu bazu nego stope.
-
Sve to traži mnogo menadžerskih sposobnosti. Kako s jedne strane ocjenjujete Milanovića, a s druge strane odnos Linić – Čačić? – Liniću će prvi zadatak biti stabiliziranje državnih financija, a Čačićev je potencijal ulaganje u rast i razvoj. On je u tome nezaustavljiv. Drago mi je što je i on svjestan da država nema novca i da se ulaganja moraju privlačiti izvana u raznim oblicima. Kad je riječ o Milanoviću, moj je dojam da brzo sazrijeva. Tijekom kampanje nastupao je mnogo zrelije, ‘liderskije’ nego na prošlim izborima.
-
Kakvu monetarnu politiku treba voditi u idućem razdoblju? – Zagovarao bih aktivniju monetarnu politiku. U nedostatku inozemnih izvora financiranja moramo se orijentirati prema domaćim potencijalima. Takav pristup, ‘local currency financing’, preporučuje i EBRD. Monetarna politika morala bi podupirati razvojne napore, naravno, u oblicima koji ne ugrožavaju stabilnost. Uz napore monetarne vlasti i poslovne banke moraju promotriti svoju ulogu u kreditiranju i cijeni novca. Banke moraju poboljšati uvjete financiranja, prije svega radi sebe, jer ako poduzeća budu bolje radila, i one će od toga imati koristi.
-
A tečajnu politiku? – Sad bi bilo vrlo opasno ozbiljnije korigirati tečaj. Aktivnija politika morala se voditi prije. Izostanak takve politike rezultirao je, među ostalim, nekontinuitetnošću izvoza. Ali sad, u uvjetima krize, visokoga vanjskog duga, visoke euriziranosti unutarnjih financija ozbiljniji udar na tečaj mogao bi biti okidač za nešto još gore. Ipak, nešto se mora raditi da bi se poticao izvoz, smanjivao devizni deficit i vanjsko zaduživanje. U takvim uvjetima može se poticati izvoz i utjecati na smanjivanje troškova poduzećima. Te mjere moraju smanjiti neravnoteže u vanjskoekonomskom sektoru, inače tečaj neće izdržati na dulji rok.
-
Stalno spominjete izvoz… – Hrvatska je u situaciji da bez izvoza ne može napredovati. Osim toga, nisu važne samo devize nego i stalan pritisak iz inozemstva na naša poduzeća da budu produktivnija i konkurentnija. Izvoz je jedini kanal kojim se ostvaruje ta interakcija između naših poduzeća i svjetskog tržišta.
-
Političari u početku često naglašavaju izvoz, ali poslije ga zaborave… – Da, izvoz uvijek ima prioritet u predizbornim programima, ali poslije iskrsne mnogo drugih problema. Nadam se da ovaj put neće biti tako. Jedan od gorućih problema i uvjet za održavanje rejtinga javna su poduzeća i njihova učinkovitost. Taj sektor morat će se temeljito restrukturirati. U njemu su koncentrirani velik državni kapital i prirodni potencijali, a postižu se slabi učinci. Zato što upravljaju prirodnim monopolima, javna poduzeća iz tog sektora trebala bi puniti proračun, a ne očekivati sanaciju iz njega.
