Velika retrospektivna izložba Mate Celestina Medovića publici predstavlja njegove najbolje pejzaže, povijesne i sakralne slike, među kojima je i 30 do sada neizloženih. U zagrebačkim Klovićevim dvorima može se razgledati do početka veljače.
Velika restrospektivna izložba najsvestranijeg slikara prvog naraštaja hrvatskih slikara Mate Celestina Medovića (1857. – 1920.), otvorena u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu do 12. veljače 2012., možda je dosad najambiciozniji pokušaj da se njegov bogati opus publici predstavi u punom sjaju. Prikazan je presjek cjelokupnoga slikareva stvaralaštva, od razdoblja umjetničkog stvaranja u Italiji, koje nije ostavilo dublje tragove u njegovu radu, preko školovanja na akademiji u Münchenu (1888.-1893.), gdje prvi put počinje slikati neutralnim bojama, tipičnima za kraj 19. stoljeća, do zagrebačke faze (1895.-1907.) i morskih pejzaža iz njegove posljednje, pelješke faze, gdje je na velika platna uveo i pointilističku tehniku (1908. – 1912.).
Izložba je važna i po tome što je uz 30-ak umjetnikovih slika koje nikad prije nisu bile izložene iz crkava, muzeja, galerija te mnogih privatnih zbirk u Hrvatskoj posuđeno mnogo djela koja bi, inače, vjerojatno bila prepuštena zaboravu. A sve to u čast umjetniku koji je bio sve: od akademika do modernista, od osobenjaka i savršeno discipliniranog majstora zanata. Izravnog nasljednika, nažalost, nije imao, među ostalim, zato što je svoja najbolja djela, ona koja su nastala na rodom Pelješcu, stvarao izolirano, zbog čega je zanemario bubrežnu bolest od koje je dugo bolovao pa je, kad je napokon otišao u bolnicu, ondje ubrzo preminuo.
Kao slikar još je za života uspio je povesti revoluciju u hrvatskome pejzažnom slikarstvu. Rođen u Kuni na Pelješcu u težačkoj obitelji, Medović je prvu naobrazbu stekao u ondašnjemu franjevačkom samostanu posvećenom Gospi od Loreta (Delorita), koju je mnogo puta naslikao. Zapaženo je da je umjetnički talentiran kad je otišao u dubrovačko sjemenište, što ga je odvelo u Rim, u samostan Saint Isidoro. Ondje je imao učitelja Nazarenca čiji je krut stil odbijao, zato se 1886. vratio u Dubrovnik, a zatim nastavio školovanje u Münchenu. Kičeni stil u duhu povijesnih slika Karla Pilotyja najbolje je došao do izražaja u ‘Bakanalu’, ali Medović je usporedno razvijao i svoju realističku interpretaciju. Ona se na njegovoj retrospektivi najbolje ogleda u portretima ‘Majka’, ‘Stari ribar’, ‘Portret starca’ i slikama svetaca (‘Sv. Bonaventura’) te sličnim djelima, kojih je prikazano čak 200.
