‘Muljanje’ kao obrazac

Odgađanje skupštine nastavak je vlasničkih previranja nakon ubojstva vlasnika Nikole Lisičara 2006. IHS-Revisor još nije uspio provesti naloženu posebnu reviziju, a Uprava skriva pojedinosti o poslovanju od javnosti i malih dioničara.

Skupštine neće biti ove godine, iako se, prema Statutu Montmontaži, trebalo dogoditi u prvim osam mjeseci poslovne godine. ‘Muljanje’ sa skupštinama i izigravanje zakona koji je nedorečen i bez pravih sankcija obrazac je koji se sve češće ponavlja i neizbježno podsjeća na čak nekoliko hrvatskih tvrtki, koje su inače za javnost dobro poslovale najavljivajući velike projekte, a onda su odjednom potonule. Ne možemo uprijeti prstom i reći da će i Montmontaža potonuti jer dostupni financijski podaci to ne pokazuju, no itekako je jasno da se nešto skriva.

Na dnevnom redu ovogodišnje skupštine bilo je mnogo prijedloga iz kojih se jasno mogu isčitati loši odnosi među dioničarima. Uprava se, na čelu s Mladenom Antunovićem – prema dopuni prijedloga obitelji Nikole Lisičara, vlasnika tvrtke ubijenog 2006. – trebala očitovati zašto nije omogućila reviziju kojom bi se ispitalo raspolaganje vlastitim dionicama Montmontaže od 2004. do 2010. Tako bi se ispitala i legalnost prodaje Montmontažinih dionica Nikole Lisičara zetu Johnu Rohanu. Rohan je, podsjetimo, prije nekoliko godina stekao većinski paket dionica za samo dva milijuna eura, kada su se one procjenjivale na oko 40 milijuna. Stoga su i stvarni razlozi otkaživanja skupštine, vjeruju upućeni, vezani upravo uz posebnu reviziju koja je lani ishodena i kojom je imenovan posebni revizor – IHS-Revisor. No revizija nije provedena, što su potvrdili i u IHS-Revizoru. Nejasno je stoga što znači izjava Uprave iz obavijesti o otkaživanju skupštine o mogućnosti uvida provedene posebne revizije. Znači li to da je Uprava Društva imenovala nekog drugog revizora? To se može otkriti samo u Montmontaži, no ona se oglušila.

Protuprijedlogom je skupštinu zapraprio i fond NFD Aureus koji drži 8,92 posto udjela i koji je, bolje kontrole radi, tražio svog čovjeka u Nadzornom odboru te da se umjesto zadržavanja lanjske dobiti od 8,6 milijuna kuna, kako je predlagala Uprava, isplati 500 kuna dividende po dioniči. Financijski stručnjak Denis Smolar smatra da bi navedeni iznos dividende, kratkoročno, teško ugrozio stabilnost tvrtke, no s obzirom na neizvjesnu gospodarsku situaciju ne preporučuje bilo kakvo umanjenje radnog kapitala dok se gospodarska situacija ne stabilizira. No za sada se grupacija koja ima 21 tvrtku u Hrvatskoj i inozemstvu prisutnu u izgradnji industrijskih pogona, brodogradnji, distribuciji plina te poznatog Lavčevića u graditeljstvu dobro drži, iako su sektori u kojima posluje najviše pogođeni gospodarskom krizom.

Ako je pak suditi po velikim novosklopljenim projektima (Janaf u 2010. i plinofikacija Dalmacije i Like u 2011.), bit će još bolje. Daljnji fokus svakako mora biti na osiguravanju sličnih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Ondje je, inače, izvođenje ugovorenih projekata također netransparentno. Potkraj 2010. osnovana je Montmontaža Investments Inc. u Los Angelesu za koju je Uprava nekoliko tjedana prije osnivanja na lanjskoj skupšini ustvrdila da je ne namjerava osnovati. S kojom namjerom i koja je njezina uloga u grupi, Uprava se nije izjasnila ni nakon traženja dioničara.

Netransparentnost sustava, ograđivanje od javnosti i malih dioničara, prikrivanje vrijednosti grupacije, neuvrštavanje dionica na Uređeno tržište Zagrebačke burze te neproveden ‘stock-split’ (vrijednost jedne dionice trenutačno iznosi gotovo devet tisuća kuna) veliki su problemi koji zaštenjuju poslovanje, stvaraju nepovjerenje i pobuđuju sumnju. Stoga je ova priča sigurno da leko od svoga kraja.