DNK kontrola mesa

Hrvatska može postati sudionica procesa promjena, ali i predmet trgovine bude li od zbivanja u susjedstvu okretala glavu kao što je to činila u proteklih desetak godina.

Samo na prvi pogled čini se paradoksalnim da posao definiranja nacionalne vanjskopolitičke strategije vodi Vesna Pusić koja je postala sinonim za nerazumijevanje nacionalnih interesa.

B raneći pred britanskim parlamentom odluku da Veliku Britaniju ostavi izvan sporazuma EU o fiskalnoj disciplini, premijer David Cameron u jednom je trenutku uskliknuo: ‘Ali ima i jedna dobra vijest sa samita – Hrvatska je pri-stupila EU!’ To je izazvalo smijeh u parlamentu. Iz hrvatske perspektive bilo je još smješnije: prije dvadeset godina upravo je britanska politika bila glavna protivnica stvaranja i međunarodnog priznanja hrvatske države, a zatim glavna kočničarka njezina pristupa EU. Zapravo, prošlotjedni samit EU u Bruxellesu uvelike je izgledao kao politički nastavak samita iz 1991. kojim je završio dvadesetogodišnji ciklus u razvoju EU i otvorio se nov. Oba puta Hrvatska je bila izravno uključena u taj politički rasplet.

Da podsjetimo, prije dvadeset godina na samitu u Maastrichtu, u prosincu 1991., udaren su temelji EU kao političke i monetarne unije. Dotad je bila samo ekonomska zajednica. Uoči toga povijesnog samita dogovorilo se da se s dnevnog reda izostavi rasprava o međunarodnom priznanju Hrvatske. Jer, procjenjivalo se da će se o tom pitanju tadašnji EZ politički podijeliti, a povijesni sporazum o stvaranju EU propasti. Nijemci su bili najveći zagovornici priznanja, Britanci najveći protivnici. Odluka je pala pet dana poslije na sjednici Ministarskog vijeća, kasno noću 17. prosinca kad je tadašnji njemački vanjskopolitički minister Hans Dietrich Genscher, uz potporu kancelara Helmuta Kohla, jednostavno progurao odluku o međunarodnom priznanju. Sudionici sastanka poslije su govorili da je Genscher te noći bio spreman ići do kraja, dovesti u pitanje i samo stvaranje EU ne postignu li dogovor o priznanju Hrvatske. Dogovor je postignut, a analitičari dijagnosticirali da je te noći Njemačka prestala biti ‘ekonomski div i politički patuljak’. Postupno je i uza zapreke stasala u političkog diva. Postala je to tek na prošlotjednom samitu: kad je kancelarka Merkel s francuskim predsjednikom Sarkozyjem uspjela pridobiti 26 članica EU (sve osim Velike Britanije) za sporazum o fiskalnoj disciplini kojom nastoje spasiti eurozonu. I istodobno, onako usputno, do daljnje dala crveno svjetlo Srbiji za status kandidatkinje unatoč drukčijim obećanjima.

Zašto je važno danas podsjetiti na događaje prije dvadeset godina? Ponajprije zato da bi se vidjelo koliko su politika prema EU i politika EU kombinacija strukture i procesa i da bi u novom ciklusu Hrvatska kao članica EU pronašla svoju optimalnu ulogu. Uz politički ojačanu Njemačku, uz članstvo u EU i NATO-u te uza stabilne vlastite granice Hrvatska je danas u neusporedivo boljem položaju nego prije dvadeset godina, ali i izazovi su složeniji.

U proteklih dvadeset godina Unija nije uspjela politički urediti Balkan u skladu s europskim vrijednostima. No u sljedećih dvadeset godina to se neće očitovati samo kao regionalno političko pitanje u trokutu BiH – Srbija – Kosovo nego taj prostor, koji je naše susjedstvo, postaje dio Putinovih ambicija za ostvarenje euroazijske zajednice, ali i poligon globalnih ambicija sve jačih islamskih pokreta za ostvarenje svojeg utjecaja u Europi, čiji je politički nositelj Erdoganova Turska. U tim procesima Hrvatska može postati sudionica, osobito kao članica NATO-a i EU. Ali može postati i predmet trgovine bude li od zbivanja u susjedstvu okretala glavu kao što je to činila hrvatska politika u proteklih desetak godina.

Promotriti procese u cjelini, odrediti vlastite ciljeve i donijeti nacionalnu vanjskopolitičku strategiju, po mogućnosti političkim konsenzom, trebao bi biti jedan od prvih zadataka nove ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić. Na prvi pogled čini se paradoksalnim da posao definiranja nacionalne vanjskopolitičke strategije vodi Vesna Pusić koja je u prošlim dvadeset godina postala sinonim za nerazumijevanje nacionalnih interesa, ignoriranje političkih činjenica i svojevrsna neslužbena glasnogovornica britanske politike u Hrvatskoj. Ali i Joschka Fischer je kao ‘zeleni’ vodio demonstracije protiv NATO-a i dolazio u gojzericama u njemački parlament da bi iskazao prezir. Zatim je kao vanjskopolitički minister u Armani-evu odijelu podupirao intervenciju NATO-a na Kosovu. Zašto bi gospođa Pusić bila manje pragmatična? Osobito nakon što je Njemačka prošli tjedan pokazala koliko je jaka.

Napokon se može urediti stočni fond, doznati što se uzgaja, ali i onemogućiti nekontrolirani uvoz i prodaja mesa i mesnih prerađevina.

Iako na tržištu već postoji nekoliko različitih kombinacija, neprilagođenost postojećih multiplex STR sustava hrvatske stočarske industrije predstavlja zapreku kvalitetnoj i brzoj analizi. Postojeće laboratorijske procedure nedovoljno su optimizirane, a njihova neprilagođenost molekularnim karakteristikama korištenih STR biljega i relativno visoka cijena trenutačno postojećih kemikalija koje se upotrebljavaju u svrhu genotipizacije goveda, uzrokuju probleme u svakodnevnom praktičnom radu – stručno tumači Novokmet.

Novim multiplex STR sustavom za genotipizaciju hrvatskog goveda postići će se značajan napredak u rješavanju nekoliko tehničkih problema vezanih za genotipizaciju: izbacivanja i zamjene potencijalno nepotrebnih i nedovoljno informativnih STR biljega novim dokazano informativnijim biljezima i optimizacija PCR metode za izabrani set STR markera, kako bi se dobili izvrsni rezultati u što kraćem mogućem vremenu. Zaštita kupaca i kontrola reda na tržištu mogu se podići vrlo brzo i vrlo jednostavno na višu razinu.

Upotreba ove metode uvela bi dodatne mogućnosti kontrole na tržištu mesa i mesnih prerađevina: službenu potvrdu porijekla govedeg mesa u mesnicama, službenu potvrdu porijekla sjemenka istih te provjeru originalnosti proizvoda i sljedivosti stočne proizvodnje na hrvatskim prostorima.

Za sada tvrtka Genos radi genotipizaciju goveda samo s jedne hrvatske farme radi plana uzgoja goveda i utvrđivanje srodstva. Proizvođači mesa, krajnji kupci, ali i državne institucije trebali bi prepoznati vrijednost ovog projekta jer je briga za zdravlje svakoga građanina važnija od bilo koje politike.

Mislav Novokmet, dipl. ing., istraživač tvrtke Genos objašnjava kako projektom Genosa i HIT-a pokušavaju približiti molekularne biološke metode za svakodnevnu primjenu. Ovaj je proces do sada bio dosta skup, međutim, sada je cijena pojedinačne analize prihvatljivija pa može biti u širokoj primjeni. Tako je u ovom slučaju pojedinačna analiza primijenjena u mesoperađivačkoj industriji radi kontrole sljedivosti.