Milanović svoje djelovanje na mjestu premijera mora podijeliti na dvije uloge. Jedna je menadžeriranje svojim ministrima u stabilizacijskim naporima, a druga povlačenje strateških ekonomskih poteza.
Nov početak. Nov optimizam. Nov polet… Izrazi su to kojima se u redovima pobjedničke Kukuriku koalicije opisuje tjedan u kojemu je predsjednik države Ivo Josipović i formalno dao Zoranu Milanoviću, čelniku SDP-a, mandat za sastavljanje nove hrvatske vlade. Bez obzira na to tko je za koga glasovao na izborima, svi bi se građani trebali nadati da će nova vlast zaustaviti klizanje zemlje u novu recesiju. Vremena više zaista nema. Da nije nezgodno, u novi mandat Kukuriku koalicija morala bi ući s HDZ-ovim sloganom ‘Najbolji kad je najteže’. Jer ništa osim najboljega neće održati novu vladu.
Zoranu Milanoviću, pravniku po struci i vanjskopolitičkom djelatniku po vokaciji, pripala je uloga prvoga hrvatskog lidera kojemu će prioritet u djelovanju biti – ekonomija.
Franji Tudmanu prioritet je bio stvaranje samostalne Hrvatske. Ivica Račan sve je radio kako bi se prva demokratska promjena vlasti u tranzicijskoj Hrvatskoj provela bez krvi na ulicama. Ivo Sanader imao je, kako se po mnogočemu čini, prioritet zvan osobno bogaćenje, a usput je radio i na ulasku Hrvatske u NATO. Jadranku Kosor ekonomija također nije previše zanimala. Prioritet joj je bio ulazak Hrvatske u EU, na drugome mjestu bilo je odrađivanje danog joj zadatka borbe protiv korupcije, a u posljednje vrijeme prioritet je bio pokušaj da se svim sredstvima zadrži na vlasti.
Novomu mandataru Milanoviću sada, nakon 20 godina zapostavljanja i lutanja, pripao je zadatak da stabilizira i dugoročno pozicionira hrvatsko gospodarstvo, i na makrorazini i u slučaju promjene strukture hrvatske privrede na mikrorazini. Uz ono najteže, skidanje stanovništva (nekog više, nekog manje) s ovisnosti od vanjskog zaduživanja.
Čini se da bi on taj posao mogao obaviti. Ima naznaka da je, obilazeći brojne tvrtke u predizbornoj kampanji, shvatio gdje je dugoročno jedini mogući motor koji može osigurati rast BDP-a, punjenje proračuna, podizanje standarda građana, a onda i ono što je političarima jedina prava hrana – glasovanje na sljedećim izborima.
Milanović će, bude li dovoljno mudar, djelovanje na mjestu premijera podijeliti na dvije uloge. Jedna je menadžeriranje svojim ministrima u stabilizacijskim naporima, a druga povlačenje strateških poteza u vrijeme kad će ministri operativci biti zaokupljeni čišćenjem Augijevih štala iz prijašnjih godina, izbjegavanjem bankrota države i držanjem pod kontrolom otpora zbog promjena interesnih skupina.