Nisu sve glasine bez osnove

Standardna procedura pri kupoprodaji neke tvrtke nalaze i prodavatelju i kupcu da čvrsto drže ‘jezik za zubima’ sve dok ne potpišu ugovor. Ako pak negdje procura informacija o pregovorima, obje će se strane zakleti na to da je riječ samo o glasinama. U posljednje vrijeme takve su glasine sve učestalije kada se radi o prodaji Plodina, čiji vlasnik Mile Ćurković rezolutno opovrgava da je u pregovorima s francuskim Carrefourom. Francuzi su već jednom doživjeli neuspjeh pri pokušaju ulaska na hrvatsko tržište, a hoće li ovaj put sve ostati samo na glasinama, vjerojatno je, kao i obično u takvim slučajevima, samo pitanje cijene na koju bi Ćurković pristao.

Nije trebalo dugo čekati da se netko iz redova ruskih naftaša oglasí kao interesent za kupnju OMV-ovih benzinjskih postaja u Hrvatskoj i BiH. Prvi se otvoreno ponudio Njeftegazinkor, koji je u sastavu ruskoga državnog energetskog koncerna Zarubežnefta, a koji je zacijelo posljednji od onih koje bi hrvatska nacionalna naftna kompanija INA voljela imati za najjačeg konkurenta na domicilnom tržištu. Ta je ruska kompanija, naime, već vlasnik rafinerije naftne u Bosanskom Brodu, Tvrnica ulja u Modriči i lanca benzinjskih crpki Nestro. Jedno je kada ti je najveći konkurent u prodaji motornih goriva običan ‘retajler’, a drugo kada je ujedno i vlasnik rafinerije, koja jest u drugoj državi, ali samo nekoliko stotina metara od granice.

Nakon nekoliko odgoda projekt novog terminala Zračne luke Zagreb ušao je ovaj tjedan u posljednju fazu. Otvaranjem financijskih ponuda postalo je jasno da će francuski konzorcij ZAIC (Aeroports de Paris Management i Bouygues) biti koncesiona, s obzirom na to da jedina druga ponuda, ona konzorcija Zürich/Strabag, nije bila potpuna. Od početka izrazito zainteresiran za taj projekt, ZAIC je osim detaljne dokumentacije ponudio i iznimno izdašnu financijsku omotnicu oko 200 milijuna eura tijekom 30 godina. Razloga za zadovoljstvo posljednjom fazom natječaja najviše imaju u IGH kojemu je, tko god bio koncesiona, država propozicijama ugovora velikodušno zajamčila zaradu od idejnog rješenja koja bi trebala biti između 98 i 130 milijuna kuna.

Uz mnogo lijepih riječi o hrvatskim postignućima u cijelom desetljeću priprema, na ceremoniji održanoj prošlog petka u Bruxellesu potpisan je Ugovor o pristupanju Hrvatske EU. Buduće će generacije hrvatske djece učiti da su jedan od najvažnijih dokumenta u povijesti njihove države potpisali predsjednik Ivo Josipović i predsjednica tehničke vlade Jadranka Kosor. Da su njih dvoje nakon toga održali odvojene konferencije za novinare, neće u budućnosti zanimati ni najspecijaliziranije povjesničare. Ruku na srce, ta je činjenica postala nebitna već sutradan i ne treba se njome više zamarati.

Građevinarima se sigurno smrko pred očima kada su neki dan u Večernjem listu pročitali naslov ‘Opet ćemo graditi Čačićevi stanove’, izvučen iz teksta u kojem planove iznosi budući ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak. U vrijeme kada je Radimir Čačić za vrijeme Račanove vlade pokrenuo model poticanje gradnje stanova situacija je na tržištu bila potpuno drugačija od sadašnje – stanova je bilo premalo i bili su vrlo skupi. Sada je neprodašnih stanova, uključujući i one iz poticanje stanogradnje, na tisuće, a cijene su im pale ispod one kakvu su onomad imali ‘Čačićevi stanovi’. Od novoga resornog ministra trebalo bi se očekivati da prvo razriješi sadašnju dramatičnu situaciju na tržištu (neprodašnih) stanova, a da tek nakon toga razmišlja o gradnji novih.

Silno su se uzbudili pravosudni duhovi jer nije poštovana odluka Ustavnog suda prema kojoj je bivši premijer Ivo Sanader trebao dobiti priliku da se brani sa slobode. Rekli su da će takav, u svijetu nezabilježen, presedan da se ne poštujete odluka Ustavnog suda uzdrmati povjerenje građana u Ustavni sud, a time i u cijeli pravosudni sustav. Ivo Sanader ostao je u Remetincu jer je u međuvremenu protiv njega podignuta nova optužnica u slučaju Fimi medije, što je na povjerenje građana u pravosudni sustav djelovalo mnogo bolje nego da je poštovana odluka Ustavnog suda.

Na svako mu upućeno pitanje čelnik Hrvatskoga nogometnog saveza Vlatko Marković odgovara sa – nisam kriv. Nije Marković kriv za to što prvoligaški klubovi ne isplaćuju plaće svojim igračima, pa što bi bio kriv za to što su nogometni suci podmićeni, a rezultati utakmica namješteni po mjeri velikih igrača u kladionicama. Za sve što je ikada napravio, rekao ili pomislio, Vlatko Marković ima pokriće u odgovarajućim odlukama Skupštine HNS-a. Znači da je u HNS-u kriminal duboko ugrađen u sustav. A to pak znači da neće biti dovoljno kazniti suce, koji su zahvaljujući Hajdukovu predsjedniku Hrvoju Malešu ulovljeni s pristima u pekmezu, a ne bi pomogla ni Markovićeva smjena. Sustav jednostavno treba ‘razbucati’, i to po cijenu da nacija ostane bez jednoga nogometnog prvenstva.

Rezultati parlamentarnih izbora omogućili su Zoranu Milanoviću da se bez većih problema u relativno kratkom roku pojavi kod predsjednika Josipovića sa zahtjevom da ga potvrdi za mandatara nove vlade, što je dobar uvod u ono što ga očekuje na premijerskome mjestu. Neiscrpljen rješavanjem kadrova, ali i odmorem od javnosti u prošlih desetak dana, Milanović se sa svojom ekipom, čiji će se konačan stav ipak objaviti tek za tjedan dana u Saboru, može odmah baciti na posao. Svi od njega mnogo očekujemo. Za početak, od njega se traži da spriječi ostvarivanje crnih prognoza financijskih institucija o povratku recesije u hrvatsko gospodarstvo u 2012.

0 posto rasta hrvatskog BDP-a, odnosno stagnacije, najnovija je UniCreditova prognoza za ovu godinu. 6,8 posto rasle su proizvođačke cijene na godišnjoj razini u studenome, pri čemu nema promjene u odnosu na listopad. 12 posto premašio je udjel loših kredita u ukupnim plasmanima banaka potkraj trećeg ovogodišnjeg kvartala. 1,8 milijardi kuna iznos je na koji se u utorak dražbom trezorskih zapisa kratkoročno zadužilo Ministarstvo financija.