SOCIJALNI PARTNERI ODREĐUJU TEMPO I SADRŽAJ ZAJEDNIČKIH PODRUČJA RADA

Pivo bipartitno socijalno sektorsko vijeće u Hrvatskoj počelo je djelovati u cestovnom prometu – potpisivanjem Sporazuma o osnivanju socijalnog vijeća za Sektor cestovnog prometa. Taj sporazum između dvaju partnera, sindikata i poslodavaca prošlog su tjedna, 9. prosinca 2011., potpisali Marijan Švigir, glavni tajnik Sindikata prometa i veza Hrvatske, Miljenko Gorčin, predsjednik Sindikata hrvatskih vozača, i Davor Majetić, direktor Hrvatske udruge poslodavaca. Nakon ulaska u EU i druge će djelatnosti morati potpisati slične sporazume jer su stečevina europskoga socijalnog dijaloga.

Nekoliko desetljeća bipartitnoga sektorskog socijalnog dijaloga (predstavnici poslodavaca s jedne strane i radnika s druge strane), u više ili manje formaliziranu obliku, važan je doprinos izgradnji jedinstvenoga gospodarskog prostora i participativnoj demokraciji Europske unije.

Kao socijalni partneri u cestovnom prometu u Hrvatskoj odlučili smo u domaćim prilikama graditi ispočetka ili, razvojnim žargonom, ‘odozdo’, dijaloški proces u sektoru, imajući na umu bogatu tradiciju svojih kolega i partnerskih organizacija u Europi. I nakon osnutka prvoga takvog bipartitnog vijeća u Hrvatskoj pred nama je proces učenja i svladavanja izazova prometne politike Europske unije, čiji ćemo dio uskoro biti.

Ugovor s EU u svojim odredbama predviđa da su socijalni partneri na europskoj razini, a onda i članstvom u reprezentativnim organizacijama EU, aktivno i samoinicijativno uključeni u promišljanje sektorske politike i da savjetima sudjeluju u njezinu osmišljavanju. Dva su neposredna izazova pred nama: nova europska Bijela knjiga za promet i za Hrvatsku potpisivanje memoranduma o harmonizaciji prometnog tržišta u regiji. Oba procesa unose važne promjene u upravljanje sektorom cestovnog prometa, rada u cestovnom prometu i odnosa između cestovnog prometa ili prometa općenito i ostatka nacionalnog gospodarstva i društva. Da bismo mogli sudjelovati u tim procesima na korist naših članova i uspješno se nosili sa svim tim izazovima, moramo jačati svoje kapacitete.

Bipartitni socijalni dijalog u sektoru nije zamjena za klasičnu industrijsku demokraciju. Nije ni proces koji će ukinuti specifične strateške prioritete sindikata i poslodavaca, njihove uloge ili uništiti njihov identitet. Upravo je dijaloška struktura osnova i razlog uključenosti u konzultativne i zakonodavne procese u Uniji. Socijalni partneri određuju tempo i sadržaj dijaloga u skladu s nalaženjem zajedničkih strateških područja rada.

Naravno, nas, ali i druge sektorske sudionike u zemlji, očekuje učenje takva dijalog, koji je najsloženija vrsta komunikacije. Uključuje istinsku dvosmjernu ili višesmjernu komunikaciju u kojoj svaki glas izražava svoje gledište, uvažavajući druge sudionike i tražeći teme i aktivnosti koje se uzajamno ne isključuju za sudionike dijaloga.

Takvo stajalište traži od institucija da bolje artikuliraju svoja stajališta i usavršite sposobnost slušanja druge strane (ili drugih strana) te da artikuliraju zajedničke položaje, načela ili aktivnosti prema trećem partneru, državi. Upravo stoga, zbog vježbe zajedničkog traženja mogućega, taj je mehanizam bio učinkovit u participacijskoj demokraciji i upravljanju promjenama u sektoru. Pokazao se primjerenim i za uspostavu dijaloga između institucija socijalnih partnera EU i institucija zemalja članica te dijalogu između socijalnih partnera na razini EU i Komisije. Taj oblik aktivnosti svakako je ulog u budućnost ne samo naših partnerskih organizacija nego i sektora cestovnog prometa te svih njegovih sudionika.