Dobitnici i gubitnici godine

Dobitnici

IVICA TODORIĆ, AGROKOR U 2010. prestigao je Mercator u regiji, a prema ukupnim prihodima i Inu u Hrvatskoj.

MARKO PIPUNIĆ, ŽITO Preuzimanjem Valpova i Kandita postao je jedan od važnijih poljoprivrednih proizvođača u zemlji.

LUKA RAJIĆ, RALU U samo godinu dana postao je regionalni igrač u logistički i farmaceutskoj industriji.

Enver Moralić, Kutjevo Kupio Improm u stečaju, pa pokrenuo ponovno proizvodnju, a krizi usprkos i dalje je vodeći hrvatski izvoznik vina.

Pavo Zubak, Autozubak Preuzeo lidersku poziciju na tržištu rent-a-cara, a razvio je i prvi hrvatski autobus.

Gubitnici

Goranko Fižulić, Magma Vrijednost tvrtka od IPO-a pala je s 1,1 milijardu kuna na 136 milijuna kuna.

Zdravko Pevec, Pevec Stečajevi tvrtki u vlasništvu bračnog para Višnje i Zdravka Pevec te njihovo uhićenje.

Željko Žderić, Konstruktor Čekovi bez pokrića u Kataru, laganje u vezi s natječajem u Libiji, optužnice za zloporabu ovlasti u pretvorbi tvrtke.

Nevenka Jurak, Fimi Media Izvrstan biznis pete po veličini ‘full service’ agencija u zemlji napravno je prekinut.

Slaven Žužul, Skladgradnja Blokada računa, uhićenje Žužula i zauvijek zbogom tako unosnim poslovima.

U mršavoj godini kad je riječ o povijesnim događajima ostat će zabilježeno najveće klimanje zajedničke europske valute. Najprije problemi s Grčkom i njim podvijalim dugom, pa onda i drugo spašavanje u pretposljednjem mjesecu 2010. ono Irske. Grčki deficit od, nitko više ne zna točno, rješavao se u nekoliko navrata različitim iznosima da bi se zaustavio na 110 milijardi eura samo za nju, ali i posve novim Fondom za stabilnost ukupne vrijednosti oko 750 milijardi eura, kojim se pokušalo umiriti izbezumljenja financijska tržišta, odnosno smanjiti troškove daljnjeg zaduživanja i onako prezaduženih. Stvar je, naravno, ubrzo prerasla čistu ekonomsku matematiku i postala političkim pitanjem rezultiravši natezanjem između Francuske i Njemačke, pa onda Njemačke i posmrtnih članica oko toga tko će koliko i kome platiti. Na općoj razini nabijali dugovi doveli su do neminovnog preispitivanja monetarne unije, točnije općeg nedostatka fiskalne koordinacije. Rješenje još nije dogovoreno, najutjecanije članice u novu će godinu ući prepucavajući se oko budućeg mehanizma kontrole. Irska se pak u svom bumu previše oslonila na banke, što ju je odvelo u bankrot i topla europska njedra. Za naknadu od nekih 85 milijardi eura pomoći praktički je izgubila, barem zasad, svoju ekonomsku neovisnost.

Početak godine bio je iznimno nesadržajan osim stanovnicima Haitija, zemlje koju su iz srednjeg vijeka katastrofalni potres i njegove posljedice bacili u prethistorijsko doba, a stanovništvo se smanjilo za najmanje 230 tisuća ljudi. Tek je travanj donio neka uzbudnjenja, neravnomjerno raspoređena tijekom godine. Oblak vulkanskog pepela iz vulkana na Islandu na nekoliko je dana prizemljio većinu aviona u Europi i stajao je globalnu avioprijevozniku industriju oko 1,7 milijardi dolara. Ubrzo je uslijedilo novo uzbudnjenje u Meksikom zaljevu, gdje je potonula naftna bušotina Deepwater Horizon – nesreća koja je odnijela 11 života – otplavila i direktorsku fotelu Tonyju Haywardu i milijarde dolara BP-ju, vlasniku bušotine. Šteta od onečišćenja zbrajać će se godinama. Ljetno zatišje i opuštenost prouzročeni Svjetskim nogometnim prvenstvom u Južnoafričkoj Republici prekinula je listopadsko drama 33 čileanskih rudara zarobljenih u rudniku na 700 metara dubine, uspješno spašenih nakon rekordnih 69 dana.

Jedanaesti mjesec donio je samit G20 u Seulu, u potpunosti obilježen višemjesečnim natezanjima Kine i SAD-a oko tečaja juana i kvantitativnog olakšavanja u Americi, ali i dogovorom netom prije početka o reformi Međunarodnoga monetarnog fonda, odnosno o prenošenju šest posto europskih glasačkih prava zemljama u razvoju, najviše Kini, koja je tako postala treći dioničar fonda.

U finišu godine svijet je zabavilo novo curenje povjerljivih dokumenata u režiji Juliena Asaangea, osnivača internetske stranice WikiLeaks i neuvjerljivim ‘pakovanjem’ silovanja dotičnom gospodinu ne-maštovitih tajnih službi (riječ je o gotovo 250 tisuća dokumenata ogovaranja i tračeva u visokoj svjetskoj politici) te ‘bratska’ svađa na rubu rata između Južne i Sjeverne Koreje.

Teško je izdvojiti osobu koja bi zorno pokazala koliko je težak posao birokrata, pogotovo na kraju godine u kojoj će mnogi dobiti ‘šimecki’ s cijelom Kosoričinom garniturom na odlasku. Bi li to bio u travnju smijenjeni čelnik Hrvatskog fonda za privatizaciju Vedran Duvnjak, koji je na mjesto šefa HFP-a, današnje Agencije za upravljanjem državnim imovinom (AUDIO), doveden kao spasilac? Trebao je HFP dovesti u red i priskrbiti mu bar nekakav ugled. Tri godine, koliko je bio ondje, nije uspio ni u jednom. Ili možda ministar uprave na odlasku Davorin Mlakar, kojemu je osnovni zadatak bio pobrojati zaposlenike državne uprave? On to, naime, u dvije godine nekim čudom također nije uspio napraviti. Istina, ima ih previše, no da je išao upoznati svakog zaposlenika, mogao ih je pobrojati ne jedanput, nego tripot. Možda bi obojica bila motivirana u radu da su svoje radno okružje obogatila skupocjenim namještajem od ebanovine. Kao što je to pokušao Ustavni sud raspisavši natječaj za luksuzni namještaj koji je trebao biti ‘kao Giorgetti’, sa specifikacijama kojima ne može udovoljiti nijedan hrvatski proizvođač. Nasreću, ima medija koji su to uočili (Lider) i kojima je predsjednica Suda Jasna Omejec zahvaljivala vadiši se iz skandal promjenom natječaja. Na nesreću nje i njoj sličnih, takve se stvari teško zaboravljaju.