HYPO BANKA

Nema dobrog kupca ni za cijelu grupu ni za Hypo u Hrvatskoj. Hypo Hrvatska ima velike obveze prema matici koje bi pale na teret proračuna. Pametnije je da država ubrzo ozbiljno dokapitalizira HPB.

Najava prodaje Hypo banke mogla je iznenaditi samo one kratkog pamćenja. Kada je preuzeo banku u dubiozama, Gottwald Kranebitter jasno je najavio da je namjerava stabilizirati, a onda potražiti novoga kupca. Gužvu je stvorio ili pogrešan prijevod ili nespretno izrečena misao, jer kako nam tvrde iz Hypo Hrvatske (odgovor Lideru koordiniran je s centralom), cilj je pronaći dugoročnog vlasnika za cijelu mrežu – u planu nije pojedinačna prodaja članica! Dakle, neće se odvojeno prodavati austrijska podružnica, talijanska i one u regiji.

Viceguverner HNB-a Davor Holjevac objašnjava da su pravila EU jasna – ako je država zbog nekih razloga ušla u vlasništvo privatne kompanije ili banke (a Austrija je ušla i zbog ‘poglavlja’ odnosa s bivšim vlasnikom Hypo banke, njemačkim BLB-om), jednom mora i izazvljeno, pa nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Da se Hypo banka već neko vrijeme okreće ‘core’ biznisu, pokazuje i prodaja TLM-TVP-a i Aluflexpacka koja je u završnoj fazi (prema neslužbenim informacijama trenutačno su dvije obvezujuće ponude za Valjaonicu – austrijskog veletrgovca aluminijskim proizvodima i jednog švicarsko-austrijskog investicijskog fonda koji također u portfelju ima tvrtke koje se bave aluminijem).

Iz Hypo banke odgovaraju da je cilj pripremiti mrežu što bolje do sredine 2012. te zatim početi proces reprivatizacije koji može trajati i do dvije godine. Odabir trenutka prodaje ovisi o tržišnim uvjetima, no nema potrebe za hitnom prodajom, neće se ništa događati na brzinu. Najvažnije je pronaći dugoročnog vlasnika koji će očuvati vrijednost mreže i Grupe – poručuju iz banke. Kako je na poslovanje, ponajprije na visinu depozita, djelovala vijest o prodaji? U banci tvrde da su imali veći broj upita klijenata koji su bili iznenađeni netočnom interpretacijom, no nakon što su dobili točnu informaciju i potvrdu da Hypo banka nastavlja nesmetano poslovanje u Hrvatskoj, više nije bilo neizvjesnosti. Holjevac potvrđuje da nema nikakva povlačenja depozita, za što nema ni razloga. Hypo banka je unatrag četiri-pet godina postignula velik napredak u radu, u korporativnom i upravljanju rizicima. Uostalom, građani više ne nasjedaju senzacijama – uvjerava Holjevac.

Hypo se, kategorički tvrde u banci, ne povlači iz Hrvatske, što više, nastavljaju razvijati poslovanje, pa je u planu otvaranje novih poslovnica (još jedna u Zagrebu otvara se 23. prosinca). Hypo banka je prema svim parametrima, od tržišnog udjela, broja klijenata, profitabilnosti do tržišnog potencijala – jedno od ključnih tržišta Hypo grupe. Podaci o poslovanju ne demantiraju ih. Iako nismo dobili podatak o iznosu rezerviranja za loše plasmane, kapitalna je adekvatnost višestruko veća od propisanih 12 posto. U banci ističu da su posljednjih godina napravili velike iskoreke u poslovanju, što je vidljivo i u konkretnim brojkama – broj klijenata veći je od 405 tisuća, štednja je ove godine porasla 180 milijuna eura, imaju više od 20 tisuća novootvorenih tekućih računa i znatan rast u dijelu poslovanja s javnim institucijama (danas su među tri ‘top’-banke u tom dijelu poslovanja). U trenucima krize ili recesije ključno je klijentima pružiti nešto opipljivo i vjerodostojno. Činjenica da su se ove godine prema višini aktive učvrstili na četvrtome mjestu na hrvatskom tržištu, da drže 10 posto udjela i da s 28 posto imaju najvišu stopu adekvatnosti kapitala među svim velikim bankama (i jednu od najviših u Europi) klijentima, kažu, pruža dodatnu sigurnost.

Strategija je Hypo Alpe-Adria banke u pogledu reprivatizacije razviti i održavati održivu poslovnu mrežu u Jugoistočnoj Europi koja odražava njezinu tradicionalnu snagu u ovoj regiji. U tom smislu poduzet je niz koraka, od otvaranja novih poslovnica, saniranja portfelja rizičnih kredita, fokusiranog upravljanja rizicima do povećanja lokalne depozitne baze. Zahtjev naših vlasnika da se mreža pripremi za prodaju u slučaju da se nađu odgovarajući kupci ni na koji način ne mijenja našu predanost i odlučnost da nastavimo razvijati mrežu u jugoistočnoj Europi – poručuju iz banke. Ključno je pitanje tko bi mogao biti kupac i što će to značiti za naše tržište? Konzultant Damir Novotny, kojeg smo ulovili na povratku iz Klagenfurta, kaže da kupca baš i nema na vidiku. Za Hypo najprije treba nadoknaditi tri milijarde eura austrijskoj državi, što nije puno, sjetite se da su Splitsku banku prodali Francuzima za milijardu eura. No problem je, čak i svojevrsna panika, što nema kupaca. Danas je potpuno neisplativ kupiti neku europsku banku jer su prinosi mali, a troškovi veliki – uvjerava Novotny.

Na upit koliko je ruski Sberbank ozbiljan kupac (posao oko preuzimanja Volksbanke tek bi se trebao dovršiti u prvom tromjesečju iduće godine, iako, navodno, još zapinje na cijeni) Novotny odgovara da je to za Ruse premalo tržište, a i pravila poslovanja ponešto su drukčija, formalnija, reguliranjem. Problem je za austrijsku državu kao vlasnika što Amerikanci ne kupuju, od europskih kupaca nitko nema novca, jedino Japanci imaju ambicije po Europi. Upravo su, kaže, kupili jednu srednju austrijsku tvrtku koja se bavi elektro-nikom, ali tek nakon sedam godina analize i pregovaranja!

Turske banke, s druge strane, o kojima se također spekulira kao mogućim kupcima, nisu izgledne – nema nijedne ozbiljne veličine i snage koja bi mogla preuzeti cijelu grupu. Odluka da se banka proda nije iznenađenje, banka je dobro kapitalno ‘opremljena’, radi prema novim pravilima, aktiva je dobra, no rizici su još veliki, izdvajanja za rezerviranja bit će još nekoliko godina pozamašna.

Iako se u javnosti spekuliralo da je prvi čovjek Grupe Gottwald Kranebitter planove o prodaji objavio zato što je konkretni, ‘opipljivi’ kupac na vidiku, Novotny tvrdi da to nije slučaj. Jednostavno, pritisak politike na prodaju bio je prevelik. Proces bi mogla dodatno usporiti činjenica da banka prodaje samu sebe, uz njih nije nijedna velika investicijska banka kao savjetnik, pa prodaja teče prilično amaterski.

Novotnyjeve teze o (ne)izglednim kupcima potvrđuju još dva konzultanta. Davor Štern, odličan poznavatelj ruskog biznisa, smatra da bilo koja ruska banka nema što tražiti na razvijenom europskom tržištu jer su prinosi u odnosu na domaćino tržište potpuno neaktivni. Što će im zapadnoeuropska banka ako ne donosi profit? Zasad još nedovršena kupnja Volksbanke više služi njihovu egu nego što će im donijeti povrat na kapital – uvjerava Štern, dodajući da ne stoje teze o netransparentnom načinu poslovanja na ruskom financijskom tržištu na kojemu još golemu ulogu imaju politika i političke veze. Tvrdi da je naša percepcija pogrešna, a njihove banke izvanredne.

Jurgis Oniunas, vlasnik konzultantske kuće Ascendant Capital Advisors, također smatra da su turske banke premalene da bi preuzele cijelu Hypo grupu, a koliko je izgledno da ruski kapital u Europu uđe na velika vrata, ovisi o njihovu cilju: – Ako im je strateški cilj proširiti se regijom, to je odličan potez jer je Hypo banka razgranata. No ako im je strateški cilj podebljati kapital, onda to ne bi bila dobra odluka – procjenjuje Oniunas.

U vezi s tezom koju zagovara dio ekonomista – da bi hrvatska država trebala iskoristiti takve prilike i otkupiti banke – Novotny se pita koji je cilj. – Komu treba banka s kojom se kupuju i dugovi? Hypo Hrvatska ima velike obveze prema matici i one bi pale na teret proračuna. Pametnije je razvijati HPB kojemu će ubrzo trebati ozbiljna dokapitalizacija – kategoričan je Novotny.

Oniunas, međutim, upozorava na znatno veću opasnost – mnogo je banaka u Europi nelikvidno, bilo kakvo pogoršanje krize moglo bi ih dotjerati do ruba opstanka. Problem je što nema nijedne banke u EU dovoljno snažne i velike da kupi neku potencijalno posmrtnu, a ni države nisu u boljem stanju. Dvostruko dno recesije upozorava da bankarska oluja možda tek dolazi.