Iskustvo iz državnih institucija za izvlačenje novca iz fondova EU

Ulaskom u EU PJR Consulting očekuje povećanje obujma posla, a novca bi moglo biti od tri do deset puta više. Očekuje i otvaranje novog tržišta jer će se pretpristupni fondovi okrenuti prema Albaniji, BiH, Srbiji…

Ana Frel se nakon petogodišnje karijere u središnjoj agenciji za ugovaranje i kreditiranje, gdje je sudjelovala na realizaciji 200-tinjak različitih projekata pretpristupnih fondova Europske unije, odlučila otisnuti u privatne vode. Nakon završenog MBA studija na jednoj poslovnoj školi skupila je hrabrost i pokrenula vlastitu agenciju za pružanje savjetodavnih usluga PJR Consulting. Njezina se tvrtka bavi nizom poslova vezanih uz pretpristupne fondove Europske unije. Pisanje projekata je segment koji je javnosti najviše vidljiv i stoji u nazivu firme (PJR – Projekt jednako razvoj). No uz to bave se još pripremom projektnih prijedloga, provedbom projekta u djelo, edukacijom te pomoći samom sustavu, odnosno pružanjem pomoći javnoj upravi kao i zemljama koje se pripremaju za članstvo u EU.

Radimo i s Albanijom, s BiH i Srbijom. Većina djelatnika iz naše tvrtke radila je u državnim institucijama pa jako dobro zna što institucije trebaju napraviti da bi se ostali korisnici mogli javiti na natječaje – kaže Frel. U posljednje vrijeme im dolaze klijenti iz privatnog sektora, mala i srednje velika poduzeća iako, kaže Frel, njihove usluge potražuju i velika poduzeća. Osim gospodarskog sektora usluge savjetovanja i realizacije projekata sve više traže i različite privatne organizacije poput privatnih škola i vrtića, privatnih organizacija koje nisu nužno društva s ograničenom odgovornošću, već razne organizacije koje imaju privatne vlasnike. Javljuju im se i udruge te javna uprava.

Svi bi oni htjeli realizirati svoje razvojne ideje i svi dolaze pitati ima li kakvih natječaja i kakve su im šanse da realiziraju išta od toga. I onda se gleda ima li natječaja koji su u skladu s njihovom idejom ili se jednostavno njihova ideja pokušava uklopiti u neki od postojećih natječaja – ističe Frel.

Natječaji koje raspisuju tijela EU najčešće su s područja obrazovanja, primjerice neki novi obrazovni programi, novi načini i modeli obrazovanja za poslenika. Recimo, natječaji za socijalne aspekte zapošljavanja poput osoba s invaliditetom ili osoba koje su ispalile iz sustava školstva i tako dalje. Poenta strukturnih fondova, smatra Frel, nije da oni služe kao džeparac, već da posluže za ispravljanje razlika ondje gdje ih tržište ne može ispraviti. Svi ti projekti imaju neku veliku društvenu korist. Ovdje su uključeni znanstveni projekti, projekti određenih medijskih kampanja kao što je sada trenutačno aktualna kampanja vezana uz poticanje i usmjerenje stajališta građanstva za referendum o ulasku u EU. Zatim projekti vezani uz gradnju poslovne i turističke infrastrukture, no ovdje je prije svega riječ o javnoj infrastrukturi. Poput gradnje poslovnih zona na javnoj površini.

Poslovne bi zone trebale ondje zaposlenim ljudima omogućiti da osnuju klastere i tako postanu jedini drugima klijenti, odnosno partneri. Da se stvori zajednica. U poslovnoj bi zoni takva infrastruktura bila poželjna. No prije svega se procjenjuje da će se novac dodijeliti poslovnim zonama s najvećim potencijalom – kaže Frel. Poslovne zone koje imaju pretpostavke da se unutar njih otvori najviše radnih mjesta i u kojima se stvori najpovoljnija poduzetnička klima imaju najveće šanse za privlačenje tih sredstava.

Komisija gleda pismo namjere, zatim koja je industrija imanentna određenoj županiji i tu postoje određeni načini da se istraži koje bi tvrtke onamo došle i kakve su njihove potrebe. Nije presudno da načelnik općine odobri da se do slobodne parcele dopremi komunalna infrastruktura, već ima li poslovna zona na toj lokaciji realnu šansu za samoodrživost i za uspjeh.

Neke od tih analiza oni naprave sami. U pravilu mi surađujemo s tijelima lokalne i regionalne samouprave i tu im odradimo posao savjetovanja, pripremanja dokumentacije te ispratimo projekt do kraja – ističe Fresl.

Ulaskom u EU njezina tvrtka očekuje povećanje obujma posla, a novca bi moglo biti od tri do deset puta više, no to još nije u potpunosti definirano. Međutim valja naglasiti da će nas Unija jako mnogo stajati. Članarina će iznositi otprilike 80 milijuna eura na mjesec. No novac prikupljen u zajedničku kasu preraspodjeljuje se, što znači da slabije razvijeni dobivaju više novca, a razvijeniji manje. U tom smislu smo mi u Hrvatskoj, smatra Fresl, u boljoj poziciji jer nam je prosjek razvoja slabiji od prosjeka EU: – Nama će prvi izazov biti vratiti uloženo jer sada na godinu iskoristimo samo oko 150 milijuna eura. Tada bi se na tržištu moglo pojaviti još agencije poput naše jer ima još dovoljno prostora, iz dana u dan svjedočimo rastu ovog tržišta, a osim rasta i agencije će se specijalizirati – ističe Fresl.

Njezina tvrtka trenutačno broji šestoro zaposlenih i upravo zapošljavaju sedmoga. Lani su ostvarili nešto više od 644 tisuće kuna prihoda, što je skok od 460 posto u odnosu na prethodnu godinu. Plaćanje izvedenih projekata u načelu se obavlja putem dva modela. Prvi je model naplate po satu, dok je drugi naplata po realizaciji projekta. Fresl ističe da njezina tvrtka kombinira ta dva modela, pa tako dio potraživanja naplate unaprijed dok ostatak naplate kad je projekt realiziran. U toj se braniši stope naplate kreću od dva do deset posto, a ta cijena ovisi o složenosti i ukupnom iznosu projekta. Šansu za rast poslovanja vide u ulasku Hrvatske u EU kao i približavanje Albanije, Srbije i BiH jer će tada više svojih usluga nuditi tim zemljama, a sve hrvatske tvrtke koje se bave tim poslom naći će se u povoljnijoj poziciji jer je Hrvatska posljednja zemlja koja je prošla proces pridruživanja i istaknuta iz tog procesa još su prilično svježa.

Neovisno o motivima i strategiji izvoza, svi izvoznici imaju slične probleme, a za neke od njih, smatraju, ključ je rješenja u rukama Vlade. Jedan od poteza koji bi uvelike pomogao jačanju izvoza je dokapitalizacija HBOR-a.

Vlada može pomoći fiskalnim i parafiskalnim stimulacijama, naprimjer, formiranjem fonda izvoznika za sufinanciranje uspješnih izvoznika za izlazak na tržišta na kojima trenutačno ne posluju ili pak razvojem programa za financiranje, osiguranja i bankarska jamstva uspješnih poduzetnika – kažu u JGL-u. Izvoznici se slažu da bi država putem makroekonomske politike trebala destimulirati potrošnju temeljenu na rastu duga i uvoza, a stimulirati investicije, proizvodnju i naročito izvoz. Kao što treba poticati općenito poduzetničku, a posebno investicijsku klimu, kao što se često može čuti, jednako tako, a možda i najviše, treba poticati izvoznu klimu. Uspješni izvoznici posao najbolji je test koliko vrijedimo, a što je izvoz rašireniji na različitim tržištima, to je i jamstvo razvoja i opstanka veće, neovisno o krizi. Jer ako padnu narudžbe u EU, ne padaju istodobno u Rusiji, na Bliskom istoku ili u Južnoj Americi.