Što činiti danas kako bismo za sutra osigurali potrebnu količinu energije na društveno i ekološki prihvatljiv način, energetski je izazov trenutka s kojim se i naša zemlja mora suočiti. Energija je temelj svake čovjekove aktivnosti, pokretač gospodarskog, političkog i društvenog života. O tako zahtjevnom i multidisciplinarnom pristupu razgovaramo s prof. dr. sc. Alfredom Viškovićem s dva završena doktorska studija: iz elektrotehnike i filozofije, s radnim i predavačkim iskustvom u različitim institucijama u Hrvatskoj i EU. Povod našeg razgovora najava je četvrte knjige u izdanju Liderove biblioteke Svjetlo ili mrak pod naslovom ‘Nova ekološko-energetska misao.
-
Profesore, u posljednje četiri godine Liderova biblioteka Svjetlo ili mrak objavila je tri vaša naslova, a upravo najavljujemo i četvrti ‘Nova ekološko-energetska misao’. Koji su ciljevi biblioteke, koji su vaši ciljevi? – Cilj je uputiti poruku i pridonijeti razumijevanju pojedinca i političke vlasti o energetici općenito. Tematika knjiga je osjećanje o odgovornosti za energetsku sigurnost zemlje kao dijelu nacionalne sigurnosti. Istodobno iznosim i stajalište Bruxellesa u odnosu na temu klima-energija kao i putove koje treba slijediti kako bi se skratilo vrijeme postizanja konkurentnosti. Posljednja knjižica ukazuje na drugačiji model razvoja u odnosu na današnji, koji se oslanja na tzv. energetsku učinkovitost, distribuiranu proizvodnju energije i na inteligentnu mrežu, što ukupno čini novu ekološko-energetsku misao. Istodobno mi je želja donekle filozofski promišljati i ukazivati na mogućnost da bismo uslijed silnica globalizacije i naglašenog individualizma mogli biti jednoga dana prisiljeni doslovce plaćati zrak koji udišemo.
-
Napisali ste važne knjige o ulozi države u eri privatizacije elektroenergetskog sektora u EU u suradnji sa stručnjacima iz europskih zemalja. Kako to da u svijetu nedostaje snage za više akademskih istraživanja o energiji i klimatskim promjenama? – Jednostavno – istraživanje košta, a građanin koji je postao potrošač dragovoljno je prebacio na privatni sektor odgovornost bavljenja tehnologijom i zadatak da ga opskrbljuje proizvodima koje on troši zatvorenih očiju. Tako je na proizvođača spala briga o tome kako osigurati rad strojeva za proizvodnju, nabavu resursa, distribucijske mreže, osvajanje tržišta itd. Takve spoznaje potrošača ne zanimaju. Znanje nije ugodno, izaziva brigu.
-
Kako u tim okolnostima odgovoriti na energetski izazov, naročito u Hrvatskoj? – Globalizacija je rušenjem barijera, udaljenosti i naglašenom mobilnošću uvela nadmetanje između teritorijalnih sustava na svim razinama: svaka je zemlja suočena s problemom privlačenja nedostatnih resursa, ljudskih i financijskih, prijeko potrebnih za njegov razvoj. Svijet je ušao u nadmetanje i ono je dosegnulo maksimalne razmjere. Postoji, dakle, rizik da se Europa sve više pomiče prema ‘periferiji’ globalnog razvoja. U Hrvatskoj je situacija slična. Zemlja je već godinama u stanju konkurentne nesposobnosti. Postoji više pokazatelja: dinamika BDP-a, produktivnosti i investicije. U tom kontekstu podsjećamo na Direktivu EU 20-20-20 u čijem se scenariju Hrvatska suočava s ‘energetskim izazovom’ s prilično slabim pojedinim strateškim točkama, počevši od neprilagođenih, međusobno nepovezanih strategija. Brojne su specifičnosti zemlje, a najvažnije su sljedeće: stalni porast velike energetske ovisnosti; neuravnotežena kombinacija proizvodnje električne energije; nerealna cijena električne energije; neadekvatna energetska infrastruktura. Sve to ukazuje na činjenicu da nacionalni energetski sustav nije usklađen sa sadašnjim i budućim potrebama zemlje i na hitnost suočavanja s ‘energetskim izazovom’ s jasnim odrednicama.
