Nadan Vidošević

Kad sam početkom svjetske gospodarske krize, a onda se kod nas još nijekala mogućnost prelijevanja krize, upozoravao gospodarstvenike na to da se pripreme, ne za kratkotrajan poremećaj, nego za godine teškog poslovanja, doživjeli su me više kao katastrofičara nego kao realista. Danas pak najveća svjetska imena upozoravaju na opasnost od produljenja krize, odnosno na opasnost od višegodišnje stagnacije gospodarskog rasta. U vremenu smo u kojem svijet tek traži odgovore na izazove nekontrolirana globalizacijskog procesa i načina funkcioniranja na njemu nastala multi-polarne svijete.

Zapostavljanje proizvodnje, a forsiranje i osamostaljivanje financijskog sektora, uz zanemarivanje toga da on ponajprije treba biti u službi realnog sektora, potaknulo je preseljenje proizvodnje i rasta iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju. Istodobno se u razvijenim zemljama povećava problem nezaposlenosti jer uslužni sektor ne može otvoriti dovoljno radnih mjesta, posebno za tzv. srednji sloj društva, koji je temelj ekonomskih stabilnosti. Početna faza krize, odnosno financijska kriza, riješena je tako da su intervencijom države uglavnom spašene posrnule financijske institucije, što znači da je teret krize prebačen s bankovnog sektora na državni i da će cijenu spašavanja na kraju platiti porezni obveznici. Hrvatska je izravno zainteresirana za sudbinu eurozone i EU jer većinu robe i usluga razmjenjuje s tim tržištem i pred vratima je Unije.

U idućim će se godinama, posebno u 2012., naše gospodarstvo sigurno suočavati s anemičnom potražnjom za robom s tog područja, a može se očekivati i nastavak visokih troškova zaduživanja jer će ulagači pozorno procjenjivati rizike plasmana. Iako se Hrvatska prema visini javnog duga i proračunskog deficita ne ubraja u zemlje koje su predmet zabrinutosti, dinamika kojom se pogoršava situacija u javnom dugu i razina inozemnog duga takva je da joj moramo posvetiti posebnu pozornost.

Gotovo će sigurno EU naći odgovore na probleme svojih perifernih zemalja i osigurati mehanizme koji će spriječiti širenje nepovjerenja u Italiju i druge zemlje. No i dalje treba računati s time da su mehanizmi dogovaranja u EU vrlo spori, zbog čega potrebne akcije nisu pravodobne, što smanjuje i njihovu učinkovitost. To će pak ograničiti i mogućnosti dinamiziranja gospodarskog rasta u sljedećim godinama.

Polazeći od globalnih svjetskih trendova, dužničke krize eurozone te vlastitih strukturnih slabosti, teško je naći svijetle točke u idućoj godini. U sadašnjim turbulentnim vremenima treba, možda više nego ikad prije, skupiti snage i sve svoje znanje, zbiti redove i postići društveni konsenzus o važnim pitanjima naše sutrašnjice. Nedostaje nam spoznaja da smo sami odgovorni za vlastiti napredak i napredak svoje države te vjera da imamo resurse, snagu i sposobnost da vlastitim naporima i u skladu sa svjetskim trendovima osiguramo sebi i sljedećim naraštajima visok, stabilan i dugoročno održiv gospodarski rast.

Potaknut time, HGK je izradio i objavio Deklaraciju o hrvatskom društvu i državi blagostanja nastojeći da u slobodi, miru i političkoj stabilnosti, i to na etičkim i estetičkim načelima, naše društvo iskoristi svoje nemale komparativne prednosti u geoprometnom položaju, prirodna bogatstva i kulturnu baštinu za osiguranje ukupnoga društvenog napretka. Želimo da se jedinstven zemljopisno-gospodarski položaj Hrvatske iskoristi kao mjesto na kojem će se susresti interesi višepolarnog svijeta, omogućavajući nam istodobno ostvarenje vlastitih interesa.

Iduća godina nasvim sigurno neće biti godina visokog rasta ni u svijetu ni kod nas. Kad je riječ o Hrvatskoj, može se bez zadrške reći da će se, zapravo, nastaviti ovogodišnji trendovi, što znači stagnaciju jer nas na sadašnjoj razini opterećenosti otplatama dugova samo stope rasta iznad 3,5 posto mogu voditi prema izlasku iz krize i održivu razvoju. Dakle, ništa se previše neće promijeniti u odnosu na ovu godinu jer je već dobro poznato da su naši problemi strukturni, a oni se ne mogu riješiti u godinu dana. Međutim, iduća godina neće biti izgubljena ako u njoj napokon stvorimo pretpostavke za održiv rast, dakle ako postignemo društveni konsenzus o strategiji razvoja, vratimo povjerenje u vlastite mogućnosti, snažno uđemo u nužne strukturne reforme, reaffirmamo industrijsku politiku te uskladimo monetarnu i fiskalnu politiku s ciljevima razvojne politike usredotočenima na proizvodnju, zapošljavanje i izvoz. U tom bi smislu, uzimajući u obzir i referendum o pridruživanju EU, 2012. mogla biti godina novog početka.

CO je tvrtka koja u radnom odnosu ima gotovo 3000 zaposlenika. Jedini su kriteriji za zapošljavanje stručnost i potreba za popunjavanjem pojedinih radnih mjesta. Ako je netko kvalitetan i profesionalan kadar kakav nam treba, je li bitno je li član neke političke stranke ili rodbinski vezan uz nekoga tko je politički aktivan? Ne kažem da možda u prošlosti toga nije nikada bilo, ali Uprava na području ljudskih resursa inzistira na transparentnoj politici kako bi se zaposlio onaj kadar koji je potreban kako bi tvrtka bolje funkcionirala.

Da bi se otklonile bilo kakve moguće insinuacije i pokušaji da se jedna od rijetkih uspješnih državnih tvrtki prikaže kao ‘tvrtka slučaj’, u kojoj se zapošljava isključivo po političkoj direktivi i koja je leglo afera, moram reći da dijelim vaše mišljenje kako bi uvodenje obaveze javnog poziva pri zapošljavanju moglo biti dobro rješenje. U tom su pravcu već dane smjernice stručnim službama koje se bave ljudskim resursima, a sve kako bi se našlo optimalno poslovno rješenje.

Iznimno smo zadovoljni ostvarenim rezultatima. Okupili smo snažan, stručan i motiviran tim koji je napravio velike stvari u razvoju prodaje osiguranja i to se na kraju vidi na rezultatima. Sačuvali smo lidersku poziciju na tržištu i stabilizirali svoj tržišni udjel na 33 posto potkraj listopada, što nije bilo nimalo lako. Prihodi bilježe lagan pad, ali smo zato još više smanjili rashode, a istodobno povećali kapital i rezerve. Zahvaljujući tomu povećana je bruto dobit, koja je potkraj rujna iznosila 67,7 milijuna kuna i veća je za čak 40,4 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Na početku godine postavili smo ambiciozne planove, koje ćemo prema svemu sudeći uspješno ispuniti.

Ključno je pozicionirati životna osiguranja kao jedan od oblika dobrovoljne mirovinske štednje. Nužno je ujednačavanje zakonskog, poreznog i poticajnog tretmana životnog osiguranja i dobrovoljnih mirovinskih fondova. Apsolutno se zauzimamo za uvođenje prave porezne olakšice za životna osiguranja, primjerice prema njemačkom modelu. U njemu se istek police životnog osiguranja poklapa s odlaskom u mirovinu uz oslobađanje od plaćanja poreza umjesto odgode plaćanja kakvo smo imali kod nas. Tek kada se prihvati ovakav ili sličan model, bit će zadovoljeni svi preduvjeti za znatniji rast i ulogu životnog osiguranja u gospodarskom rastu i jačanju mirovinskog sustava u Hrvatskoj.

CO je inicijator ideje da se u novi Zakon o osiguranjima ugradi mogućnost isplate mirovina iz drugog i trećeg stupa osiguravajućim društvima i mirovinskih fondovima. U mnogim državama svijeta sredstva uštedena za dobrovoljnu mirovinsku štednju mogu se povući u cijelosti i birati različiti modeli isplate, a među kojima je i rentno osiguranje. Ovakva bi odluka liberalizirala tržište mirovinske štednje, čime bi se oživio sustav.