Specijal

Kraj godine tradicionalno je vrijeme za lavinu predviđanja sljedeće i rezimiranje protekle. Premda, načelno, nije zahvalno predviđati bilo što, vrijedni ekonomski i poslovni analitičari nisu se dali obeshrabriti, čak ni time što je prošlih nekoliko godina pogađanje postalo ‘sportom’ upitne korisnosti, pa su i ovaj put u proteklih nekoliko mjeseci otvorili kladionicu na svjetsku ekonomiju. Nije u pitanju pretjerano neizgledno li uzbudljivo štivo ako je mjerilo neizgledna završnica i preokret u posljednjem trenutku. Svi, naime, znaju da će 2012. biti još jedna iznimno teška godina, možda čak prijelomna za opstanak Zapada kakav je bio, i zato se očekivanja uglavnom vrte oko toga koliko će točno loše biti. Nitko ne očekuje eksploziju pozitivnih trendova u ekonomiji. Međutim, ako čitatelj više cijeni kvalitetnu priču nakrcanu događajima i fabularnim rukavcima, a ne smeta mu očit završetak, listanje predviđanja za godinu koju su još i drevni Maje odavno opisali može biti sasvim zadovoljavajuća literatura.

Dva su razvoja događaja ključna za općenitu ocjenu 2012., odnose se na Ameriku i Europu. Ono što se ondje događa neće obilježiti samo njihov teritorij – utjecat će, već to čini, uostalom, i na druge, udaljenije, ekonomije. Gledano globalno, Njemačka kancelarka Angela Merkel bit će i u 2012. ključna figura europske politike.

Kada se sve zbroji i oduzme, svijet u plusu drže jedino ekonomije u razvoju koje su preuzele štafetu od Zapada. Međutim, ni one neće moći dugo vući same – znakovi pregrijavanja već su se počeli očitovati. Opći pad zaposlenosti i potrošnje zapadne ekonomije pokušavaju nadoknaditi većim plasmanima na tržišta Kine, Indije, Brazila, Rusije, Meksika, Argentine i drugih propulzivnijih dijelova svijeta, ali i taj će se balon u jednom trenutku ispuhati ako se situacija kod kuće ne stabilizira. Američku 2012. nedvojbeno će obilježiti skorašnji predsjednički izbori i sukob između demokrata i republikanaca kakva dugo nije bilo u toj zemlji. Oba događaja vrlo su blisko povezana i međuovisna zato što će rješavanje problema rezova u američkom proračunu, napuštanom preko svih granica izdržljivosti, izravno ovisiti o izborima pojačanoj retorici sukoba i igri nultog zbroja. Neprimjeren dogovor o tome gdje će se i kako štedjeti mogao bi prouzročiti rezanje sve klimavijeg i već prepravljanoga kreditnog rejtinga, a takva situacija mogla bi od Amerike napraviti reprizu dužničke krize u Europi. Problem je donošenje novih poticajnih mjera koje bi vrlo lako mogle zapeti u Kongresu, opet zbog izrazito zaoštrenih međustranačkih odnosa. Američka je ekonomija i ove godine bila u plusu. U Reuters EcoWinu očekuje se konačna brojka od 1,6 posto gospodarskog rasta za godinu na izmaku, uz neznatan rast na 1,8 sljedeće, smatraju analitičari.

Stanje u Europi još je lošije. Teška dužnička kriza proširila se tijekom godine s nekoliko prezaduženih perifernih zemalja (Grčka, Portugal, Irska, Italija, Španjolska) gotovo na cijelu eurozonu, tako da je kraj godine donio prijetnju rušenja kreditnog rejtinga čak i najuzornijim članicama poput Finske, Njemačke ili Francuske. Mnogi potezi europskih čelnika da razvijere tržišta i pokušaju stabilizirati posuđivanje nisu urodili plodom, zbog čega su prognoze za Europu veoma nesigurne i pesimistične. Procjene gospodarskog rasta za ovu godinu govore o 1,7 posto i padu na 1,4 posto sljedeće. Tržišta u razvoju rast će unatoč regrijavanju i posljedičnim mjerama ekonomske politike namijenjenima hlađenju, no sporije nego do sada. Takvo usporavanje, sugeriraju Allianzovi analitičari, posebno bi se moglo osjetiti u Brazilu, gdje je indeks menadžera nabave u posljednjim mjesecima pokazao zaustavljanje, ali zato će Azija svejedno rasti iznimno visokih 7,8 posto, a Južna Amerika malo manje, četiri posto, sličan kao u ovoj godini. Prema Allianzu, globalna ekonomija ukupno će rasti 3,1 posto 2012. u usporedbi s 2,9 posto ove godine, uvelike zahvaljujući očekivanom skoku Japana, ovogodišnjeg razočaranja zbog katastrofa i problema u proizvodnim i nabavnim procesima kao posljedicama toga.

Ipak, budući da prognoze nisu privilegija nekolicine, ima ih raznih boja i uzoraka. Primjerice, Amerikanci sami o sebi imaju malo bolje mišljenje, pa, recimo, anketa 45 prognoza filadelfijske podružnice središnje banke FED sugerira Americi rast realnog BDP-a od 2,4 posto, što je čak pesimističnije nego prije ove godine kad se kod kuće od najveće svjetske ekonomije očekivalo da ispljune 2,6 posto. Isto je ispitivanje pokazalo da bi stopa nezaposlenosti sljedeće godine trebala pasti gotovo cijeli postotni bod, sa sadašnjih 9,6 na 8,8 posto, što je, svakako, jedno od najoptimističnijih očekivanja.

U omraženom Goldman Sachs zaključili su da je ova godina bila razočaravajuća u smislu ekonomskog oporavka zbog rasta američkog BDP-a od samo dva posto, kao što su ondje ocijenili 2011., zbog čega je najveća žrtva bila zaposlenost, tvrdo glavo tik do 10 posto. Najveće zapreke boljim američkim rezultatima prema njima su, kao što je već rečeno, proračunski problemi kod kuće (dogovor o štednji, novi paket poticaja namijenjen zapošljavanju) i dužnička kriza u Europi. Međutim, u Goldmanu za razliku od mnogih drugih nalaze razloge i za umjeren optimizam. Na kraju krajeva, kriza je bila dobrosta prema njima, pozitivno je stajalište razumljivo. Prvi je razlog poboljšanje financija kućanstava u Americi i pad udjela sredstava namijenjenih plaćanju dugova. Drugo, ciklični sektori (oni izloženiji velikim rastovima i padovima) prema njihovoj su procjeni dosegnuli dno i sada mogu samo gore, a među takvima se ističe građevinarstvo, točnije gradnja novih domova. Posljednje, od FED-a se očekuje daljnje monetarno poticanje ekonomije, koliko god učinak bio slabašan.

Tu je i legendarni Doktor Propast Nouriel Roubini, profesor ekonomije sa Sveučilišta u New Yorku kojem se pripisuje točno predviđanje krize iako je mnogo puta predviđao mnogo stvari. U skladu s ugledom i nadimkom Roubini je u negativnim predviđanjima otišao toliko daleko da je svojoj zemlji predvidio novu recesiju u 2012., najviše zbog stranačkih sukoba. Zbog nesposobnosti političara u Washingtonu, poručio je Roubini nakon prošlomješćenog neuspjeha posebnoga kongresnog odbora osnovanog da bi dogovorio nove mjere štednje, i europske dužničke krize 2012. mogla biti još gora od 2008., ‘tvitao’ je on.

Hrvatsko susjedstvo premaleno je da bi samo po sebi imalo trendove odvojene od ostatka svijeta. Čak bi i Poljska, jedina u Europi koja je izbjegla recesiju, u toj široj regiji (CEE, Srednja i Istočna Europa) mogla pasti u drugoj rundi dogodi li se nov udar u Europi. Europska banka za obnovu i razvoj regiji predviđa teži udar od onog 2008. u slučaju nepovoljna razvoja događaja, iako procjenjuje i da su regionalne zemlje spremnije za to nego što su bile prije tri godine. Bankine procjene, uz pretpostavku uspjeha u zadržavanju krize, Srednjoj Europi i baltičkim državama daju 1,7 posto rasta, što je golem pad u odnosu na prijašnje prognoze od 3,4 posto. Očekivanja za Jugoistočnu Europu još su se više smanjila. EBRD je u listopadu smanjio predviđeni rast sljedeće godine s 3,7 posto na 1,6, najviše zbog velike izloženosti Srbije, Rumunjske i Albanije krizi u Grčkoj. U toj banci posebice strahuju od povlačenja novca iz podružnica u regiji na trag bankama majkama zbog njihove nedovoljne kapitaliziranosti, scenarij kakav je već jednom spriječen 2009. Budući da regija otprilike 85 posto izvozi u Europsku uniju, što je samo jedan od niza ovisnosti tih zemalja o EU i eurozoni, njihovu sudbinu potpuno će odrediti događaji u eurozoni – same zemlje mogu učiniti malo da se zaštite od mogućeg novog vala, u bilo kakvu razvoju događaja samo će stavitati.

Sve u svemu, najlošija je učenica u ovoj školskoj godini bez daljnjeg Europa, trenutačno bez konkurencije epicentar svih problema. Dužnička kriza koja se raširila na gotovo sve članice prijeti raspodom zajedničke valute. Posljedice toga bile bi iznimno teške za cijeli svijet, ne samo za Stari kontinent. Čak ni veliki problemi u Americi ne mogu se mjeriti s lošom slikom Europe koja je sigurno ‘ukrala’ ovu godinu, jer koliko god politički sukobi ondje otežavali provedbu potrebnih ekonomskih mjera, zemlja će, izuzetno, radikalnije procijene, nastaviti koliko-toliko rasti, što se za Europu ne može reći. Zemlje u razvoju, odnosno Azija i Južna Amerika, također će zabilježiti vrlo dobre stope rasta, no na izvlačenje preko njih očito se ne može računati još dugo. Njihove se ekonomije pregrijavaju i ondje će sljedeće godine početi lagano hlađenje. Za sliku svijeta sljedeće će godine stoga biti presudni predsjednički izbori u Americi i razvoj situacije u Europi, u kojoj čelnici zemalja ne uspijevaju naći uvjerljiv odgovor na sve veću zarazu. Sva dosad ponuđena rješenja nisu imala nikakav učinak na povjerenje tržišta, kamate na državne obveznice europskih zemalja rastu, kreditni rejtinzi padaju. Najnoviji pokušaj na samitu EU 9. prosinca kojim je dogovoreno približavanje i ujednačavanje fiskalne politike još ni na koji način ne rješava sadašnji problem državnih dugova.

Najcrniji scenarij predviđa raspad eurozone u dosadašnjem obliku i nestanak eura kao valute, a tome se mogu dodati i još ekstremnija predviđanja o ratu na europskom kontinentu dogodi li se to, što je ipak pretjerano. Vjerojatnije je da europske zemlje čeka vruća godina obilježena nemirima zbog štednje i rezova za koje su se sve zemlje odlučile uvjerene da je to spas za njihove financije. Problem je usporavanje opće gospodarske djelatnosti, neizbježna posljedica takve politike. To pak znači još teže otplaćivanje dugova i ulazak u začarani krug u kakvu je Grčka. Svaki negativan razvoj događaja u Europi proširit će se neizbježno na druge zemlje zbog povezanosti i međuvisnosti svih velikih, pa i manjih, ekonomija. Većina jesenskih prognoza bile su optimističnije varijante – očekivanja ekonomista i načelnog atmosfera u prosincu postali su zlogluki. Mnogi mogućnost nove recezije, posebice u Europi, smatraju realnom mogućnosti. Ništa dobro uglavnom.