Specijal

Prvi je izazov odnos s Čačićem i HNS-om, drugi je dvoboj zbog moći s Josipovićem i Pantovčakom, a pravi je izazov dovesti državu i gospodarstvo u stanje u kojem su mogući razvoj i rast.

I oporbu u 2012. čeka velik izazov: hoće li HDZ krenuti u obnovu stranke i njezino idejno repozicioniranje? Ili će krenuti putem HSS-a, sa Šeksovom kombinatorikom i manipulacijom kao jedinim sadržajem? Izbor najviše ovisi o Jadranki Kosor.

Dok je država u upravljačkoj tranziciji od 4. prosinca prema 3. siječnju, dok je godina u tranziciji s 2011. na 2012., a i svi smo mi nekako u tranziciji od domjenka do domjenka krizi unatoč, možda nije primjeren trenutak za tešku analitiku i sumorne prognoze. Zato želim naznačiti tek nekoliko slatko-kiselih izazova koji u idućoj godini očekuju i novu vladu i novu oporbu. Veliki izazov nove vladajuće garniture bit će, dakako, novac. I novac koji nemaju, a još više novac koji imaju.

U vezi s novcem koji nemaju – unutarnji i vanjski dugovi, proračunski deficit, proračunski rezovi – vladajuća će koalicija vjerojatno biti visoko suglasna. Jer u uspješnosti tog upravljanja novcem koji nemaju leži ključ njihova uspjeha i vjerodostojnosti, to je jedan od uvjeta za početak izlaska iz krize. A i dogovor o onome čega nemamo uvijek je lakši od dogovora o onome što imamo. Ali rješenja će teško nalaziti. Jer dotle smo došli: nema više novca za reprodukciju dosadašnjeg načina života, gospodarenja i ponašanja.

No prava bi kušnja za koalicijsku ljubav i slogu mogao postati novac koji imaju: u proračunu, fondovima, u javnim poduzećima, odnosno kontrola nad njegovom distribucijom. Jer ondje gdje je obilje, i apetit rastu. Zato bi se trzavice koje su se već pojavile između Radimira Čačića, kao HNS-ova frontmena za gospodarstvo, i SDP-a kao stranke koja je zapravo dobila izbore, nakon formiranja vlade mogle nastaviti u intenzivnijem obliku. Svjetonazorskoj bliskosti unatoč. Najjednostavnije, Zoranu Milanoviću neće biti prihvatljiva formula prema kojoj bi Čačić i njegovi HNS-ovi menadžeri upravljali novcem koji ima, a SDP-u bi ostalo upravljanje novcem koji nema, odnosno dugovima i deficitima. Prema kojoj bi Radimir Čačić bio ‘good guy’ koji daje i gradi, a Slavko Linić ‘bad guy’ koji reže i oduzima. Zato će jedan od najvećih izazova Zorana Milanovića u održavanju koalicijske kohezije i sloge sljedeće godine biti u pronalaženju održivog balansa koalicijskih stranaka u upravljanju novcem. Osobito onim novcem koji imaju.

Drugi veliki izazov novom premijeru dolazi iz sektora moći i utjecaja na sustav. Istina, stranke vladajuće koalicije svjetonazorski su bliske, blizak im je svjetonazorski i predsjednik Josipović. Ali ni u svjetonazorskoj harmoniji želja za osobnim utjecajem na sustav nije manja.

A u harmoniji se, dakako, najbolje snalazi skladatelj. Ivo Josipović je, dakle, u prednosti. Ako je uspjeha ostvariti svoje u vanjskim poslovima, obrani i obavještajnom sustavu u kontrapunktu s Jadrankom Kosor i Gordanom Jandrokovićem, još mu se veće mogućnosti otvaraju da to učini u harmoniji s Kukuriku koalicijom ili pojedinim njezinim članicama. Recimo, s ministricom Vesnom Pusić u vanjskim poslovima, s ministrom obrane je mogao… Ali pokazalo se već u prvom tranzicijskom razdoblju da ni Zoran Milanović nije baš nevješt u osvajanju u harmoniji. Neven Mimica dobio je potpredsjedničko mjesto u Vladi kao svojevrsna protuteža Zrinjevcu i prevencija da vanjske poslove ne preuzme osovina Zrinjevac – Pantovčak; već gotovo sigurni kandidat za ministra obrane Mirando Mrsić zamijenjen je u kasnijim križaljkama Milanoviću bliskim Antom Kotromanovićem. Da bi spriječio prijevremene izbore za gradonačelnika Zagreba i vjerojatnu kandidaturu – Josipoviću bliskog Josipa Krengara, Milanović je odjednom našao novu harmoniju s politički otisanim Bandićem. Neće zbog tih doigravanja za moć i utjecaj popucati vladajuća koalicija niti će popucati njezine veze s Pantovčakom, a neće se ni svjetonazorski udaljiti. Ali osvajanje nadmoći nad partnerom u političkoj areni također zna biti slatko.

Treći, a zapravo prvi izazov za Zorana Milanovića u 2012. jest dovesti državu, gospodarstvo i društvo do stanja u kojem je moguć razvoj i rast. Ali to je tako štuka tema, preteška za tranzicijsko razdoblje i blaganske dane. Više o tome u 2012. I oporbu, osobito HDZ u 2012., čeka velik izazov: hoće li krenuti u obnovu stranke i njezino idejno repozicioniranje? Ili će krenuti putem HSS-a, sa Šeksovom unutarnjom kombinatorikom i manipulacijom kao jedinim sadržajem. Izbor puta najviše ovisi o Jadranki Kosor. Hoće li ipak shvatiti da je izgubila izbore i zašto ih je izgubila? Ili će izgovoriti još jedno povijesno: Kud Vlado, tu i ja? Ivo je bio bolji. A i povijesna tragedija ponavlja se kao farsa.