Nova hrvatska vlada dobila je velik mandat od biračkog tijela, ali zbog toga i veliku, možda povijesnu odgovornost. Zbog neusporedivo složenijega međunarodnog ekonomskog okružja u odnosu na ono s početka prošlog desetljeća ne samo da se tadašnja ekonomsko-politička rješenja kojima je pokrenut snažan ciklus ekonomskog rasta ne mogu primijeniti nego bi taj smjer ekonomske politike mogao biti poguban.
Račanova je vlada zaduživanjem javnog sektora povećala likvidnost realnog sektora i ekonomski rast temeljila na ubrzanim javnim radovima i liberalizaciji bankarskog sektora, odnosno povećavanju kreditne ponude kućanstvima. Pokrenut je snažan ciklus rasta utemeljen na uvozu štednje i javno-privatnoj potrošnji.
Današnji problemi višestruko su složeniji. Akumulacija pogrešne i retrogradne ekonomske politike, kakva se više ne provodi u suvremenim uvjetima, i u međuvremenu uspostavljene neučinkovite socijalno-ekonomske strukture postale su velika zapreka ekonomskom rastu. Jednostavna rješenja ekonomske politike neće biti dovoljna. Pred Vladom je, zapravo, velik izazov strukturiranja višeslojnih mjera ekonomske politike koje će u kratkom roku utjecati na ekonomske aktere i istodobnog ubrzavanja strukturnih reformi.
Osim što treba osvremeniti javnu upravu i povećati njezinu učinkovitost, moraju se provesti tržišne reforme radi jačanja institucija, nastaviti privatizaciju javnih poduzeća te ekonomija i društvo pripremiti za potpuno otvaranje prema EU kao velikom ekonomsko-političkom savezu. Utoliko se ne može samo govoriti o smanjivanju proračunskog deficita, što je nuždan, ali nikako jedini, uvjet za ubrzavanje oporavka, ni o novom ciklusu javnih građevinskih i infrastrukturnih radova (prema pojednostavljenoj formuli ‘stanogradnja, energetika, turizam jednako rast’).
Snižavanje javne potrošnje, naime, nikako ne može biti izbor ekonomske politike u situaciji u kojoj je ekonomija u kontrakciji. Hrvatsko gospodarstvo, to je danas potpuno sigurno, suočit će se sa stagnacijom ili blagim padom BDP-a i u idućoj godini te s porastom stope nezaposlenosti. U takvu trendu, posebno kad se na snažniji rast inozemne potražnje ne može računati, potrebna je fiskalna ekspanzija, ali ne i rast deficita.