Novo će vodstvo HDZ-a morati učiniti ono što je već učinio SDP na ljevici: profilirati generaciju četrdesetogodišnjaka u stranci i izvan nje koji personificiraju konzervativnu političku opciju.
Jer oni ipak pripadaju prvoj postkomunističkoj političkoj generaciji, rođenoj sedamdesetih, koja politiku doživljava kao zanimanje, nadmetanje i utakmicu, a ne kao domenu partiskog komiteta koji kroji sudbine. Nastavi li Zoran Milanović graditi stranku oko te jezgre, ima dobre izgleda da prvi put učvrsti SDP kao najjaču stranku u državi. Unatoč tomu što nije lako održati popularnost ako ste izvršna vlast u doba krize. I unatoč tomu što hrvatsko biračko tijelo tradicionalno ne naginje ulijevo.
HDZ danas djeluje upravo suprotno i zapravo je kao stranka mnogo zanimljiviji od SDP-a, a njegov razvoj neizgledniji. Predsjednica stranke Jadranka Kosor nakon izbornog poraza iz dana u dan pokazuje da ima problema s razumijevanjem osnovnih postulata višestrančja i demokracije: i kad nesmiljeno izbacuje iz stranke Jerka Rošina kao prijeteći primjer ostalima koji se usude kritički misliti i govoriti i kad umiljato obilazi novorođenčad u Petrovoj bolnici kao da je još predsjednica ili bar potpredsjednica vlade. Stranka je pred stranačkim izborima, a u užem vodstvu na viđiku nema nikoga tko bi imao dovoljno stranačkog staža, liderskog kapaciteta i europskog ‘štita’ da bi se mogao nametnuti kao novi vođa stranke i da bi mogao imati dobre izgledne na sljedećim parlamentarnim izborima.
Jadranka Kosor čini sve da sačuva čelnici stranački položaj, ali što se više trudi, to manje pobornika ima. Stranačko vodstvo djeluje kao skupina detroniziranih političkih karierišta koji više ne znaju ni zašto su ondje ni kamo dalje, potpomognuti su skupinom izmišljenih i umjetno stvorenih političkih nada. U drugom bi se planu moglo naći ljudi s potencijalom, ali nemaju stranački težinu… A sve se to događa zato što HDZ nije želio učiti od SDP-a. Nakon što je spoznao da isključivo s užim partiskim kadrom ne može ni osvojiti ni na dulji rok obnašati vlast, još je Ivica Račan otvorio stranku ljudima iz državne uprave i sveučilišta koji imaju političku ambiciju. Tako smo dobili Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Nevena Mimicu, njima se prirodno pridružila nova stranačka generacija: Grčić, Bauk, Opačić. I to je jezgra današnje vlasti. Sanader se nakon pobijede oslonio na prijatelje i tajnice, njegova izvršna potpredsjednica Kosor išla je još razinu niže. Revnosno su se odrcali onih koji bi iskočili iz tog prosjeka, poput Kolinde Grabar Kitarović. Sadašnja zbivanja u HDZ-u posljedica su takvih kadrovnih odabira. A nakon poraza i završetka bitke za stranačko prijestolje, želi li opstati, novo će vodstvo ipak morati učiniti upravo ono što je učinio SDP: ohrabriti ljudje s političkim potencijalom u stranci, privući neke nestranačke ljudje, ulagati u njih da bi izgradilo profiliranu generaciju četrdesetogodišnjaka koji personificiraju konzervativnu političku opciju, dakle da napravi ono što SDP već danas ima u lijevome političkom spektru.
