Home / Ostalo / Fleksibilan tečaj za Hrvatsku je bolje rješenje od jednokratne devalvacije

Ostalo

Fleksibilan tečaj za Hrvatsku je bolje rješenje od jednokratne devalvacije

Autor: Nepoznat Autor

6 siječnja, 2012

Hrvatska ulazi u EU u najgore vrijeme i u najgorem izdanju. Dvostruko dno recesije Europa neće izbjeći, a Hrvatska oporavku nije ni primirala. Nova vlada primorana je strašiti štezanjem, rezanjem, štednjom i poskupljenjima. Je li to ispravan i jedini mogući put, posebno ako se usporedimo sa stanjem u zemljama u okružju? Vladimir Gligorov iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije i odličan poznavatelj EU i regije nije uvjeren da nam se nudi alternativa.

Ima li nova vlada uopće izbora osim rezati, štedjeti, otpuštati, smanjivati? – Ako se ne može dodatno zadužiti, a ne može, veća štednja ne može se izbjeći. No bilo kakvo novo zaduživanje ionako nema smisla ako se to ne čini radi provedbe temeljnih strukturnih reformi, a to dijelom znači smanjenje javnog sektora i povećanje njegove učinkovitosti. To se više ne može odgađati.
Neki ekonomski krugovi i dalje misle da je štednja pogrešan izbor jer će BDP dodatno pasti, ne samo kratkoročno. – Smanjena potrošnja sigurno neće kratkoročno ubrzati rast, a hoće li se dugoročan gospodarski rast ubrzati, ovisi o tome hoće li se povećati privatna ulaganja i zaposlenost. Da bi tome pridonijela, nova bi vlast trebala promijeniti cjelokupnu dosadašnju politiku, ali i sve ono što se podrazumijeva pod strukturnim reformama. Dakle, riječ je o cijelom sustavu reguliranja privrednog ponašanja.
Koliko će tomu pomoći najavljena porezna reforma, veći PDV, porez na imovinu? – U svim zemljama zahvaćenima krizom predlaže se povećanje oporezivanja potrošnje i smanjenje poreznog tereta rada, odnosno cilj je takve porezne reforme plaćati manje poreza iz dohodaka na kapital, a više iz dohodaka na rad, što bi trebalo potaknuti investicije. Hoće li se postići baš takvi učinci, ovisi o stanju korporativnog sektora i o tome koliko je važna domaća potražnja. Ako se poduzeća moraju razdužiti, a potrošnja se smanji, to može djelovati recesiji.
Može li privatizacija djelovati obrnuto? Koliko ona ima smisla sad kad cijene padaju? – Itekako ima smisla, pogotovo u slučajevima u kojima je cijena neučinkovitosti državnih poduzeća velika i ne može se očekivati brže poboljšanje. Bilo bi bolje da se to učinilo prije, ali nema smisla čekati posebno povoljnu konjunkturu.
Hrvatski je problem pogrešan model razvoja. Kako iz uništene privrede oživiti proizvodnju? – Makroekonomski gledano, problemi su prilično jasni: nekonkurentnost i stoga vrlo malen izvoz robe, nedostatak domaće štednje i ulaganja, malo zaposlenih, financijski problemi korporativnog sektora, nerazvijena industrija. Privredna vlast ima ograničen skup instrumenta gospodarske politike da te probleme riješi, pa se politički izbor svodi na kombinaciju korekcije tečaja, promjene strukture potrošnje i poreza, fleksibilnije reguliranje svih tržišta i mjera aktivne politike zapošljavanja i industrijske politike. Cilj bi trebao biti ubrzanje dugoročne stope rasta na temelju trajnijeg povećanja izvoza robe i usluga.
Je li devalvacija tečaja jedan od tih poteza? – Devalvacija i fiksiranje tečaja kune na nižoj razini nije jedini izbor. Bolje bi bilo prijeći na režim fleksibilnog tečaja, posebno zato što je prelazak na euro znatno manje poželjan cilj nego prije. Uz to, treba ostaviti vremena drugim reformama da daju željene rezultate, a opet omogućiti tržišno prilagodbu i poduzećima, i bankama i kućanstvima.
Mnogi misle da bi i fleksibilan tečaj u sadašnjim uvjetima visoke zaduženosti svih sektora i visoke eurizacije donio više štete nego koristi. – Ako je jedan od najvećih problema hrvatske ekonomije nekonkurentnost, izbor je ili prilagodba uza smanjenje dohodaka i zaposlenosti ili uz prilagodbu tečaja. Učinci i jednog i drugog izbora ovise također o svim drugim mjerama privredne politike, dakle promjena politike ili režima tečaja samo je jedan od alata potrebnih promjena.
Koliko uopće imamo manevarskog prostora kad smo u šaci rejtinskih agencija koje će nam uskoro revidirati kreditni reting? – Moguće smanjenje kreditnog retinga moglo bi povećati troškove zaduživanja, no s druge strane korigiraju rejtinski gotovo svih zemalja, pa se ne zna kakvi će biti učinci svega toga. Međutim, nema sumnje da se ne bi trebalo previše oslanjati na inozemne izvore financiranja jer će oni biti ograničeni.

To znači okrenuti se domaćim bankama, no njima je primarni cilj dobit, ne opći interes. – Bilo bi dobro kad bi banke više gledale dugoročnu dobit, a ne na kratkoročnu, no to ovisi i o makroekonomskoj stabilnosti. Međutim, to je teže kad su rizici u bankarskom sektoru, i kod kuće i u zemljama iz kojih su vlasnici, prilično veliki. Ondje konsolidacija sektora još nije završena, zato je logično da banke više gledaju svoje bilance.

I konsolidiraju se, pa tako Hypo banka mijenja vlasnika. Može li ‘nezaraženi’ kapital poput ruskog donijeti nove inicijative? – Novca izvan Europske unije i eurozone ima dovoljno, zato nije nelogično očekivati da se on ulaže i u europske banke. No koliko su ti novi ulagači sposobni pomoći oporavku bankarskog sustava, drugo je pitanje.

Jasno je da je izvoz ključ oporavka, no koliko to ima smisla sad kad u Njemačkoj i Italiji, našim glavnim izvoznim tržištima, pada izvozna potražnja? – Nije riječ samo o povećanju izvoza nego o većoj proizvodnji razmjernjivih dobara, što povećava gospodarski rast i zaposlenost na dulji rok. To se događa i ako računate da se morate oslanjati prije svega na domaću potražnju, jer inozemne nema, ona stagnira ili sporo raste.

Kako to učiniti kad nam konkurentnost stalno pada, čak i na domaćem tržištu? – Riječ je o troškovnoj i konkurentnosti kvalitete proizvoda. Konkurentnost se ne može konstantno smanjivati, prije svega, riječ je o tome kako se privreda prilagođava – dakle smanjenjem zaposlenosti i dohodaka, promjenom tečaja ili strukture ponude. Kako je to uspjelo drugima? Recimo, Slovačka je mnogo učinila na poboljšanju uvjeta za inozemna ulaganja u izvoznu privredu, Češka je izbjegla opasnost prezaduženosti i države i poduzeća i kućanstava, a uložile su i velik trud da se integriraju u EU.

Nedavno ste rekli kako je svatko uza zaduženje s kamatama većima od sedam posto zapravo već bankrotirao. To se onda odnosi i na Hrvatsku? – Ako je gospodarski rast manji, i to znatno manji od kamata na dug, ne može se računati na to da ćete sve dugove vratiti jer će biti teško provesti sve potrebne mjere štednje. To vrijedi za sve zemlje, za Italiju jednako kao i Hrvatsku. Zato su ključne sve mjere koje ubrzavaju gospodarski rast.

Koliko Hrvatska lošije, ili možda ipak bolje, stoji od zemalja u regiji? – Trenutačno većina zemalja u okružju ima bolje gospodarske izgleda od Hrvatske. To ne znači da će tako biti i u idućih nekoliko godina, sve ovisi o tome što će te zemlje učiniti i što će sve zemlje u regiji učiniti zajedno.

Kako će na makroekonomsko performanse regije utjecati zbivanja u eurozoni? – Dodatni bi učinci mogli biti vrlo neugodni i negativni ako bi se u eurozoni razvila prava bankarska kriza. No i bez tih dodatnih problema oporavak gospodarstava zemalja eurozone neće se dogoditi preko noći.

Koji je izgledni scenarij za EU i eurozonu? – Još se računa s očuvanjem monetarne unije, uza znatno povećanje financijske i fiskalne kontrole, tako da ne treba očekivati ništa dramatično u najbližoj budućnosti. Kakva će biti evolucija cijelog sustava eurozone, posebna je tema. Euro se postupno korigira u odnosu na dolar i druge svjetske valute, što bi trebalo djelovati povoljno. Kako će se stvari događati u financijskom sektoru, ovisi o Europskoj središnjoj banci i svim mjerama koje sve zemlje provode zasebno.

Mnogi više ni u Hrvatskoj ne vjeruju u euro… – Pa postoji kuna, ako vaša središnja banka odluči da bi bilo dobro trajnije se opredijeliti za povećanje povjerenja u domaći novac.

Je li to na neki način kraj kapitalizma kakav poznajemo? – Problem nisu sadašnji modeli, nego politička volja. Riječ je o tome da se moraju raspodijeliti gubici, a to je politički i socijalno komplicirana i osjetljiva stvar. Kraj je ere izobilja novca i možda će se morati uspostaviti sustav koji je još više kapitalistički jer su mogućnosti socijalizacije ograničene.

Fleksibilan tečaj za Hrvatsku je bolje rješenje od jednokratne devalvacije

Vezani članci

Nastavak pozitivnih trendova

Potiče se izvrsnost

Lider invest – sjever

Najtraženija zanimanja na sjeveru