Svjetski investitori glasuju najprije odlukom vjeruju li u hrvatske državne obveznice, a onda, ako vjeruju – koju premiju rizika za to žele. U prijevodu, koliku kamatnu stopu traže.
Tu su i treći izbori. Treba dobiti mandat i od onih koji otvaraju radna mjesta, tj. domaćih i stranih poduzetnika. O uvjerljivosti nove Vlade ovisi kakve će razvojne odluke donositi poduzetnici.
Globalni su izbori, kojih većina domaćih birača ipak nije svjesna, oni u kojima za novu hrvatsku Vladu ili protiv nje glasuju radnici npr. iz Kanade, Njemačke ili Japana. Oni svoje ušteđevine za buduće mirovine ulažu u tamošnje mirovinske fondove. Upravitelji tim fondovima dio prikupljenog novca investiraju u obveznice država poput Hrvatske. I dok punoljetni hrvatski građani glasuju ubacivanjem ispunjenoga glasačkog listića u one kartonske sandučiće, svjetski investitori (koji nisu samo gnomi financijskih centara moći nego indirektno i običnih malih ljudi razvijenog dijela svijeta) glasuju najprije odlukom vjeruju li u hrvatske državne obveznice, a onda ako vjeruju – koju premiju rizika za to žele. U prijevodu, koliku kamatnu stopu traže. Ozloglašene agencije za kreditni rejting dijelom su postave ‘otuđenih centara moći’, ali treba priznati, dijelom još igraju i ulogu slanja signala budućim umirovljenicima iz Kanade kamo da usmjere štednju za stare dane.
E, sad, tu dolazimo do zanimljivog pitanja: Da ste, dragi čitatelju, nekim slučajem zaposleni u npr. kanadskoj automobilskoj industriji, biste li, pojednostavnjeno, 10 posto svoje štednje za mirovinu pristali pozajmiti hrvatskom ministru financija? Što biste od njega tražili? Možda upravo to što Linić najavljuje – srediti zapuštene državne financije i uskladiti, koliko je to moguće, prihode s rashodima. Bez smanjenja proračuna sigurno ne biste htjeli ni razgovarati.
Većina je vlada ovog svijeta, poput ove nove, Milanovićeva, između iste dvije skupine glasača. Domaćih i stranih.