Svaki tjedan novo čudo

Javnost voli na ministarskim mjestima vidjeti uspješne biznisne, ali samo pod uvjetom da taj uspjeh nije popraćen i izdašnom zaradom. Uvjerio se u to prošlog tjedna novi minister turizma Veljko Ostojić, koji je bio prisiljen objašnjavati zašto je na dan kada je imenovan ministrom postao bogatiji za 82 tisuće dionica porečke Riviere Adrije, čija je tržišna vrijednost oko 800 tisuća kuna. Ostojić je dionice dobio na ime bonusa za protekli mandat na položaju predsjednika Uprave Riviere Adrije, uključujući i lanjsku poslovnu godinu, iako se to inače radi tek nakon revizorskog izvješća, a ne prije njega. U Ostojićevoj bivšoj tvrtki ipak su zaključili da je bolje da mu bonus isplate sada i time dignu malo prašine nego da to učine poslije i prouzroče novom ministru još više nevolja zbog njegove stare zarade.

Nakon što je prije tri tjedna zagrebačka Gospodarska komora bila domaćin potpisivanja ugovora prema kojemu je mala dubrovačka tvrtka Trames dobila nevjerojatan posao vrijedan više od 200 milijuna dolara u Iraku, iz HGK stiglo je još jedno čudo. HGK je izvijestio da je potkraj prosinca Prvomajska-TZR potpisala ugovor s egipatskom tvrtkom A. A. Abdelsaim za isporuku, montažu i edukaciju 17 kompletnih CNC linija vrijednih više od 103 milijuna eura. Da bi čudo bilo potpuno, dovoljno je baciti pogled na poslovanje Prvomajske-TZR: tvrtka već nekoliko godina nema prihoda niti zaposlenih, jedino što ima jesu blokirani računi. Uloga je Komore u sklanjanju toga navodnog posla bila to što je pomogla u dobivanju vize za ‘kupca’, što bi na kraju za nekoga moglo ispasti vrlo neugodno.

Zavidnu dozu etičnosti pokazali su članovi Nadzornog odbora Končar-Elektroindustrije, koje je u to tijelo imenovala bivša vlada, time što su svoje mandate stavili na raspolaganje novoj Vladi, čime su otvorili pitanje još jedne nesuvisle zakonske odredbe. Svoje su mandate na raspolaganje Vladi stavili predsjednik NO-a Božidar Piller te članovi Đuro Perica, Elvis Kovačević i Nenad Matić pozivajući se na članak 7. Zakona o postupanju primopredaje vlasti. Taj članak kaže da ‘državni dužnosnici koji su članovi skupština trgovačkih društava, predsjednici i članovi nadzornih odbora trgovačkih društava, za koja je Hrvatski sabor utvrdio da su od posebnoga državnog interesa, stavljuju članstvo u tim tijelima na raspolaganje tijelu koje ih je imenovalo’. Učine li to i drugi s popisa pravnih osoba od posebnog državnog interesa, nova će se Vlada mjesecima morati baviti mandatima skupština, uprava i NO-a u 63 trgovačka društva koja su na tom popisu.

U kratkom su vremenu dvije američke kompanije odustale od poslovanja u Hrvatskoj, i to na isti način – gašenjem proizvodnje. Nakon što je to u Sisku učinio teksaški CMC, istu je odluku u Bujama donijela američka softverska kompanija Kofax, koja je s 1. siječnjem dala otkaz dvadesetorici informatičkih stručnjaka zaposlenih na razvoju aplikacija. Kako piše Poslovni dnevnik, izvori koji su imali poslovne kontakte s Kofaxom u Hrvatskoj smatraju da je kompanija ugasila proizvodnju aplikacija koje su razvijali naši stručnjaci. Amerikanci su se navodno na gašenje proizvodnje u Hrvatskoj odlučili zbog prevelike porezne presije i općenito troškova poslovanja, a otpušteni informatičari tvrde da je Kofax isti takav razvojni centar, kakav je imao u Bujama, upravo otvorio u Vijetnamu, zemlji kojoj po visini plaća hrvatski informatičari nikako ne mogu biti konkurentni.

Sve se mijenja pa i TDR. Još bi nedavno Rovinjani bili zahvalni za svaku novu ideju koja bi im pomogla održati konkurenciju daleko od hrvatskog tržišta, a sada se i sami bore protiv takvih inovacija. TDR se priopćenjem javno požalio kako je izložen diskriminaciji na srpskom tržištu jer srpska vlada namjerava donijeti odluku prema kojoj će uvoznici duhanskih proizvoda umjesto jamstva banke ubuduće imati obvezu deponiranja novčanih sredstava u iznosu koji je jednak iznosu ukupne minimalne trošarine za količinu koja se uvozi i za koju se podižu trošarinske markice. Ta bi se odluka, za koju u TDR-u, čiji je predsjednik Uprave Davor Tomašković, kažu da će im stvoriti i do 20 puta veće troškove od domaćih konkurencija, odnosila samo na TDR i Imperial Tobacco. Na druge se multinacionalke (JT, Philip Morris i BAT) ta odredba ne bi odnosila jer su u međuvremenu u Srbiji stekle svoje tvornice. Što u Hrvatskoj do danas nijednoj od njih nije uspjelo.

Nije da je premijer Zoran Milanović u pratnji prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića nešto osobito postigao otišavši na prvi službeni put na premijerskoj funkciji u Sisak, no pokazavši tako veliku empatiju prema gradu koji je doslovno gospodarski slomljen posljednjih nekoliko mjeseci, već je mnogo učinio. To više što je tom prigodom ispod tepih izvukao neke stvari o kojima se do sada nije govorilo. Pa smo tako doznali da je visoka peć u Željezari radila bez uporabne dozvole, a da dozvolu nema ni trafostanica u njezinu vlasništvu, bez čega se ne može prodati. Da su se takve stvari rješavale prije, možda Željezara sad ne bi bila zatvorena.

Bar je netko ušao u novu godinu s pozitivnim rekordom. U Europi to jedino može biti Njemačka. Zemlja je prošli mjesec zabilježila najnižu stopu nezaposlenosti u posljednjih 20 godina. Ljudi s viškom slobodnog vremena bilo je 22 tisuće manje nego mjesec prije, što je nezaposlenost spustilo sa 6,9 na 6,8 posto, odnosno nešto manje od tri milijuna Nijemaca. Rekordna je i zaposlenost – trenutačno radi čak 41 milijun ljudi, otprilike pola ukupnog stanovništva. Koliko taj paradoks koji se protivi vremenu i prostoru može potrajati, drugi je par rukava. Europa je ključno tržište za njemački izvoz, a sve više predviđanja govori o novoj recesiji na kontinentu, što će neizbježno negativno utjecati i na marljive Nijemce.