Pretpostavlja se da će Zabin bivši glavni ekonomist na novome, istoimenom radnom mjestu u Ini biti zadužen za pomirbu različitih vizija o poslovnoj strategiji dijela tvrtkine Uprave i NO-a. I menovanje Gorana Ivana Šaravanje na položaj glavnog ekonomista domaćeg naftnog diva Ine zanimljivo je samo po sebi, posebice kad se zna da u toj tvrtki nije bilo takva položaja. U stručnim krugovima nagađa se da je razlog tomu potreba da se u Inu dovede neovisan stručnjak koji će pomiriti različite vizije o poslovnoj strategiji dijela Uprave i Nadzornog odbora. Da je riječ o odličnom potezu, potvrđuje njegova zavidna biografija i mišljenja ljudi s kojima je do sada radio. Neobična nije ni njegova odluka da iz financijskog sektora prijeđe u energetski, što je 2010. učinio i glavni ekonomist UniCredita Marco Annunziata prešavši na mjesto glavnog ekonomista u General Electricu.
Gorana Šaravanju, 39-godišnjeg Hrvata i Australaca (ima dvojno državljanstvo), kolege i bivši suradnici opisuju upravo tako, kao neovisna i nepripravljena stručnjaka s odličnim analitičkim sposobnostima i jakom osobnošću. Kolega iz Zagrebačke banke koji je želio ostati anoniman i koji je s njim dugo surađivao kaže da je Šaravanja timski suradnik i da je dosljedan u stajalištu.
Profesionalni razvoj Šaravanja počinje nakon diplomate na Macquarie University u Sydneyu u Australiji, gdje je i rođen, i to prvim zaposlenjem u Riznici pokrajine Novoga Južnog Walesa. Tri godine bio je ekonomist i na tom se mjestu počeo baviti analizama mikroekonomskih te politike tržišnog natjecanja.
Nakon toga dolazi u Hrvatsku, u Ministarstvo financija, na položaj načelnika Odjela za makroekonomsko analize u kojem koordinira i priprema makroekonomsko analize za pripremu državnog proračuna. Iako nije poznat točan razlog njegova dolaska u Hrvatsku, njegovi prijatelji tvrde da je, unatoč tomu što to prozračno zvuči, razlog bio domoljublje. U Ministarstvu je ostao do 2001., kad ga je napustio, navodno zbog razočaranja. Naime, nakon dolaska koalicijske vlasti unatoč svojoj natprosječnosti, koja se ogleda u tome da je zbog stručnoga te znanja materinskoga engleskog jezika često kontaktirao s predstavnicima međunarodnih i financijskih institucija, potpao je pod mjeru linearnog rezanja plaća. Problem nije bio u novčanom iznosu, nego u tome što oni koji su to najviše trebali nisu cijenili njegov rad.