IZLOŽBE

Opus Bele Čikoš-Sesije smatra se ishodištem hrvatske moderne umjetnosti. Izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu obuhvatit će više od 150 radova iz svih slikarovih stvaralačkih faza. Mnogo radova prvi će se put prikazati javnosti.

Iako je bio suvremenik većeg slikara od sebe Vlahe Bukovca, Bela Čikoš-Sesija imao je veće umjetničke pretenzije. Na ovaj projekt nije me najviše potaknulo to što mislim da je on jedan od važnih umjetnika, nego to što sam želio proučiti odnos između njegovih umjetničkih potencijala i ostvarenja – kaže o jednom od najvažnijih predstavnika hrvatske secesije i slikaru čiji se opus smatra ishodištem hrvatske moderne umjetnosti Beli Čikoš-Sesiji povjesničar umjetnosti, akademik Tonko Maročić, inicijator projekta retrospektivne izložbe ‘Bela Csikos Sesia: Za Psihom, sliko!’ koja će u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu održavati od 19. siječnja do 11. ožujka. Obuhvaća više od 150 radova iz svih slikarevih stvaralačkih faza. Osim fundusa iz muzeja i galerija na njoj će biti izložene slike iz Zlatne dvorane i palače u zagrebačkoj Opatičkoj ulici i mnogo radova koji će se javnosti prikazati prvi put. Autor kataloga izložbe kustos je Umjetničkog paviljona Stanko Špoljarić koji se u tom pothvatu oslonio na svoje bogato poznavanje muzeja i galerija diljem Hrvatske.

Pripremi izložbe znatno je pomogla i monografija Vinka Zlamalika, odnosno ostavština Sesijina sina koju je namijenio Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

• Najveći je izazov bio predstaviti radove nastale nakon 1902. i Sesijina boravka u SAD-u zato što je to razdoblje slabo dokumentirano – kaže Tonko Maročić.

Velikan hrvatske moderne umjetnosti Bela (Adalbert) Čikoš-Sesija rođio se 1864. u Osijeku, a školovao u rodnom gradu, Beču i Münchenu. U najranijem djetinjstvu pohađao je i škole u Trstu i Karlovcu jer se obitelj zbog očevih vojnih obveza često selila. Zanimljivo je da je, dok je u Kószegu pohađao školu za pitomec, jedan od najvećih hrvatskih slikara imao lošu ocjenu upravo iz crtanja. Iako je ubrzo nakon dvadesete dogurao do čina poručnika, njegova su produhovljenost i nemiran duh, čini se, presudili u tome da se okrene prema slikanju pa je, premda su mu tada već bile 23 godine, upisao studij umjetnosti u Beču.

U njegove prve slikarske (i kiparske) pokušaje ubraja se ‘Park u Dardi’, slika iz 1884., a studijsko razdoblje obilježio je niz portreta, mitoloških prikaza i krajoblika, tipičnih za osječke slikare. Dio 1892. i 1893. proveo je na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, a 1893. i 1894. neko je vrijeme živio i u Italiji, gdje se afirmirao kao umjetnik i najviše slikao pejzaže.

Nakon povratka u Zagreb najviše je surađivao s Vlahom Bukovcem, pod čijim je utjecajem napustio čvrstu formu i oblike počeo graditi širokim namazima slobodnog poteza. Svoj put u moderni, utjecajnom pravcu na prijelazu s 19. na 20. stoljeće, slikar će tražiti nakon povratka iz Münchena, a 1898. sudjelovat će i u ‘Hrvatskom salonu’, prvoj izložbi Društva hrvatskih umjetnika (slike ‘Sokolovac’, ‘Zvonigrad’, ‘Kirka’, ‘Korana’, ‘Odisej ubija prosce’…)

Uz Roberta Frangeš-Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Roberta Auera, Otona Ivekovića, Mencija Klementa Crnčića i Branka Šenou Sesija je bio jedan od utemeljitelja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (lipanj 1907.) Slikao je sve do smrti, koja ga je zatekla u zagrebačkom atelijeru. Njegovo posljednje, nedovršeno djelo nosi naziv ‘Smrt nevinosti’.