Poslovni anđeli sve su done-davno u Hrvatskoj bili egzotika. U posljednje vrijeme njihovih je investicija sve više, isto kao i članova mreže poslovnih anđela CRANE. Na čelu je udruge koja sada broji 15 članova, odnosno privatnih investitora zainteresiranih za ulaganja u proizvodne i inovativne tvrtke u vrlo ranom stadiju razvoja, Mihovil Barančić, ujedno i vrlo aktivni poslovni anđeo. U financijskom sektoru proveo je 15 godina (zadnja mu je postaja bilo mjesto direktora Agram brokera), a sada je sreću i profit odlučio pronaći ulazeći u vlasništvo start-up tvrtki. CRANE je dosad uložio više od šest milijuna kuna u 11 projekata, a najveća je vrijednost poslovnih anđela ‘pametno financiranje’ – pružanje ekspertize, vještina i poslovnih kontakata.
-
Zašto ste otišli iz još sigurne, financijske, industrije u poslovne anđele? – Nisam više imao profesionalnih izazova ni motiva, iako su to dobro plaćeni poslovi. Na kraju se sve pretvorilo u administraciju, bavite se informatikom i pravom, a klijente i ne vidite jer trguju online. Kao predstavnik zatvorenih investicijskih fondova bio sam u 29 nadzornih odbora, od tvrtki s nekoliko zaposlenih do Petrokemije. To je bila dobra škola jer sam prošao kroz velik broj različitih tvrtki i branši. Tako sam stekao dojam o stvarima koje bi mogle biti bolje kada bi se krenulo od nule i došao na ideju da sudjelujem u pokretanju novih projekata koje onda mogu kontrolirati. Uvijek postoji mnogo faktora koji utječu na to hoće li neki projekt uspjeti ili ne, ali ovo je općenito lakše jer se kreće od nule.
-
U koliko ste projekata dosad uložili i o kojim se iznosima radi? – U prošloj sam godini uložio u pet projekata. U nekim sam investicijama zajedno s kolegama iz CRANE-a, a u nekim sam. Ulagao sam dosta široko, od poljoprivrede do IT-a zbog disperzije rizika, a iznosi su obično nekoliko stotina tisuća kuna. Prvi je bio projekt Aronia distribucija u koji sam uložio 400 tisuća kuna. Riječ je o ulaganju u obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo Medić koje se bavi uzgojem, preradom i distribucijom proizvoda od bobičastog voća aronije. To nije klasično ulaganje poslovnog anđela jer je to kapitalno-intenzivna branša sa sporim povratima u koju se ne bi ni smjelo ulagati. Projekt je već bio pokrenut, a meni se činio zanimljivim jer je to kultura koja je još relativno nepoznata u Hrvatskoj i proizvodi su vrlo traženi. Drugi je projekt Entrio u koji su uložili svi članovi CRANE-a, a radi se o prodaji ulaznica za evente na vrlo jednostavan i jedinstven način preko mobilnog uređaja s planom izlaska na strano tržište. WhoAPI u koji sam uložio internetska je usluga koja omogućava nesmetano pretraživanje domena, a Once football bavi se obradom nogometnih statistika. Posljednja je investicija Na-klikaj.hr, web-servis za jednostavnu izradu web-stranica u samo nekoliko klikova s kojom također planiramo ići regionalno i globalno.
-
Što je ključno za odluku: uložiti ili ne u neki projekt? – Najvažniji je tim koji će to razvijati. Nitko se ne usuđuje ulagati u projekt ako procjena tima nije dobra. S druge strane, ako tim dobro funkcionira, možda će se investirati i u proizvod koji nije toliko inovativan. U Aronia distribuciju uložio sam ponajprije zbog obitelji koja to vodi i koja je 100 posto u projektu. Kultura poduzetništva u Hrvatskoj općenito se mora dignuti na razinu da se daje cijelog sebe u vlastiti projekt. Onda je i nama zadovoljstvo investirati u nečiju viziju, makar na kraju izgubili.
-
Tražite li sami projekte i tvrtke u koje biste uložili ili poduzetnici sada dolaze k vama? – Osnovali smo udrugu poslovnih anđela da bi ideje i projekti dolazili nama, no još poslovna javnost nije svjesna da postoji nešto takvo i da se može dobiti investicija. U posljednje nam vrijeme dolazi mnogo projekata, no imamo i snažan filtrar. U protekle tri godine zaprimili smo 300 projekata, a preko CRANE-a smo investirali u njih 11. Dobro je što se ide preko udruge jer je veća vjerojatnost da će se tako investirati u neki projekt nego ako ga vidi samo jedna osoba.
-
Kakve ideje i projekti danas najbolje prolaze? – Bježimo od tvrtki koje su zapale u teškoće. Pokušali smo investirati u neke koje već posluju, ali uvijek bi ispalo da postoji problem. To je posao za krizni menadžment.
-
Dobro je naći nekakvu nišu. Naprimjer, osnivači tvrtke WhoAPI u koju sam uložio pet su godina imali tvrtku koja se bavi hosting-rješenjima s 500-tinjak klijenata. Nakon toga krenuli su u razvoj softvera za upravljanje serverima jer su vidjeli da tržište takvo što traži. Zatim sam odlučio investirati 300 tisuća kuna jer se radi o uskoj, ali globalno konkurentnoj niši. Takvi su mi projekti zanimljivi. Ako se cilja samo lokalno, onda se prodaja svede na klasično oglašavanje i prodaju, što je skupo i dugotrajno.
-
Može li se očekivati više ulaganja u poljoprivredu na način kako ste vi to učinili? – Mislim da je teško očekivati masovnu pojavu takvih ulaganja. I neki kolege bili su vrlo skeptični prema tome mom potezu zbog sporih povrata. Moja je računa da će to biti isplativo i ima više takvih poljoprivrednih kultura, no nužno je imati kontroliranu proizvodnju. Poljoprivreda ima budućnost, ali treba biti svjestan da je riječ o kapitalno intenzivnom ulaganju i to mora biti moderna proizvodnja u kojoj onda ulaganje po hektaru više nije nekoliko tisuća eura, nego može dosegnuti i sto tisuća eura. Mi se bavimo ekološkom proizvodnjom aronije, koja je nišni proizvod s visokom cijenom, a s trenutačnom proizvodnjom s 1,5 hektara ne možemo pokriti ni domaću potražnju, k tome ima upita i za izvoz.
