Swot analiza

Salata prema švicarskom ukusu uzgaja se u Opuzenu na njemački način. Vlasnik tvrtke Proizvodnja povrća Michael iz Opuzena zimus je počeo izvoziti salatu u Švicarsku. Kupca je našao zahvaljujući uvođenju ciljane planske proizvodnje prema uzoru na njemačka iskustva koja u toplom podneblju daje mnogo kvalitetnije rezultate od tradicionalnog uzgoja.

Iceberg, crvena i zelena lollo rossa, endivija i frisée – salate su koje traži europski, točnije švicarski kupac. One pritom moraju zadovoljavati visoke ekološke standarde: ne smiju biti tretirane pesticidima ni herbicidima, već isključivo prirodnim sredstvima. A isporuka mora biti kontinuirana tijekom zimskih mjeseci u kojima tamošnji proizvođači ne uspijevaju zadovoljiti potrebe vlastitog tržišta. Takav proizvod, koji može zadovoljiti zahtjevno švicarsko nepce i kvalitetom i potrebnim količinama ali i kontinuitetom isporuke ima tvrtka Proizvodnja povrća Michael iz Opuzena koju je 2002. osnovao Alen Soče.

Prije toga Soče se bavio uzgojem mandarina, lubenica i dinja kao i svi ostali poljoprivrednici toga kraja, a nakon 2002. prihvatio je ponudu Konzuma koji je tada tražio kooperante za proizvodnju salate u zimskom razdoblju te paprike i rajčice ljeti. Konzum mu je tada ujedno bio i jamac za kredit koji mu je omogućio gradnju 2000 četvornih metara plastenika. Uz kapitalno ulaganje dobiveno od Ministarstva poljoprivrede postojeće je kapacitete u naredne dvije godine proširio za još 1000, a sredstvima iz Fonda za razvoj i zapošljavanje za još 16.000 četvornih metara plastenika.

Tijekom cijelog tog razdoblja bavio se uzgojem salata, kristalke i puterice te rajčica i paprike, a svoju je robu plasirao u trgovine velikih trovačkih lanaca dijeleći s proizvođačima i rak-ranu svih domaćih povrtnara, tj. izostanak planske proizvodnje. Kako je konkurencija na tom području postajala sve veća, Alen se osvrluo oko sebe i počeo proučavati što i kako na tom polju radi svijet. Uvjerivši se u uspjehe stranaca na specijaliziranim sajmovima, ali i preplavljenost našeg tržišta talijanskim robom te u nepostojanju nijednog grama domaćeg proizvoda kad je riječ o tzv. malim salatama (matovilac, rikula, baby leaf – šest vrsta salate različitih sorti koje se međusobno podnose i zajedno rastu) odlučio se, uz podsmijeh okoline, na nešto posve novo i dotad neviđeno u svome kraju i počeo mijenjati stare navike i praksu.

Kako u povrtnarstvu kvalitetne, zdrave i konkurentne presadnice istodobno znače i polovinu posla, počeo je tragati i za njima. Putem interneta i prijatelja saznao je za tvrtku MK Sadnice u vlasništvu Martina Kleina i Senada Oka novića. U suradnji s njima shvatio je da MK Sadnice imaju iste sorte kojima se opskrbljuju i proizvođači iz Zapadne Europe, da njihovim načinom proizvodnje nisu potrebna nikakva kemijska zaštitna sredstva pri uzgoju te da se sadnjom na tresetnoj kocki dobiva izuzetno zdrava biljka. Tresetna se kocka, kao što joj i ime veli, sastoji od crnog i bijelog sterilnog treseta koji se vadi iz mora, a potom mu se dodaju potrebna hranjiva. Takva podloga biljci osigurava 30 do 40 posto rasta.

U MK Sadnicama se uz to upoznao i s ‘novom tehnologijom’ te ciljanom planskom proizvodnjom. Te nove spoznaje u proizvodnji povrća Europa, posebno Nijemci, koristi već gotovo četiri desetljeća ali ti su pojmovi, a da se o njihovoj primjeni u praksi i ne govori, gotovo posve nepoznati kod nas što zbog tradicionalnog načina obrade zemlje što zbog raznoražnih lobija koji vladaju tim sektorom.

Stoga se Alen Soče 2008. godine odlučio na sadnju povrća koje se dotad uglavnom uvozilo, tj. rikule, matovilca i peršina, a već je sljedeće godine polovinu proizvodnje prebacio na novi asortiman. Sve je to imalo za posljedicu da je iste talijanske proizvode gotovo izgurao iz domaćih trgovina, a potreba za uvozom smanjile su se gotovo na nulu, i to ponajprije zbog kvalitete opuženskih biljaka.

Takav uspjeh na tržištu tvrtka Michael može zahvaliti kvalitetnim proizvodima za koje su među ostalim zaslužni i savršeno podneblje i klima, ali prije svega novouvedeni način ciljane planske proizvodnje. Da bi se pojasnio taj način proizvodnje dovoljno je navesti primjer sadnje matovilca. Alen Soče tijekom cijele godine svaki tjedan nabavlja 52.000 kockica sa sadnicama matovilca. Tu količinu redovito svakog tjedna i sadi. Za to mu je potrebna površina od približno 600 četvornih metara. S te površine i takvim načinom sadnje tvrtka na tjedan ubere jednu tonu matovilca, i tu istu tonu svaki tjedan distribuiru u trgovine. Tijekom cijele godine, na tjednoj bazi, isti posao obavlja i s rikulom i peršinom. A presadnice za sljedeću godinu naručuju se već oko Božića.

Iskorištenost kapaciteta tako je veća 20 posto u odnosu na dosadašnji tradicionalni način rada, u proizvodnji nema praznoga hoda, a kontinuitet i isporuka su zajamčeni. Gotovo se u dan može znati kada ćeš i koliko sadnica posaditi i kada ćeš pobrati posadeno – kaže Alen. Jedna od velikih prednosti PP Michaela jest i to što svojim sadašnjim kapacitetom može zadovoljiti potrebe velikih centara jer oni traže kooperanta koji može ponuditi ozbiljnu količinu robe.

Da se ulaganja u kvalitetu ipak isplate dokazao je i nedavni interes stranaca za proizvode PP Michaela, tj. za salate koje je tvrtka posadila pokusno, a tražene su u zimskom razdoblju na području Zapadne Europe. Naime, prošle su im zime u posjet došli Austrijanci, Nijemci i Švicari. Svatko je od njih sa sobom na analizu ponio uzorke i utvrdio da je kvaliteta opuženske robe mnogo bolja od talijanske. U njoj nisu pronađeni tragovi kemijskih sredstava ni gnojiva, što su tek neki od uvjeta europske ekološke proizvodnje. Michael je tako bio u prilici birati kamo će plasirati svoje proizvode, a odabir je pao na Švicarsku kao jedno od najzahtjevnijih tržišta Europe. Tamo će ove zime, u pokusnom programu, izvesti dva šlepera salate (iceberg, endivije, matovilca i rikule), tj. 30 tona robe.

Tvrtka PP Michael danas raspolaže kapacitetom od 35.000 četvornih metara modernih plastenika što znači da proizvodnja ne ovisi o vremenskim prilikama ili neprilikama. Na četvorni metar može posaditi deset do 12 presadnica, a kilogram industrijske salate u zimskim mjesecima Švicari otkupljuju po cijeni od 64 centa, što je 40 posto viša cijena od one koja se postiže na domaćem tržištu. U tom razdoblju (od 15. studenoga do 15. veljače kada u Švicarskoj nije zabranjen uvoz strane salate) ciljana im planska proizvodnja omogućuje izvoz od minimalno dviju berbi. Uz to Švicari sami plaćaju ambalažu i transport gotovih proizvoda, a na Michaelu je da se postrane za presadnice i da im plasira zdrav ekološki proizvod. A svi proizvodi s opuženskog gospodarstva to doista i jesu. I o tome se tijekom cijele godine ne brine samo vlasnik već i osmero stalno zaposlenih radnika.

Ni roba kojom tvrtka opskrbljuje domaće tržište nikako i ni po čemu ne zaostaje za onom koju dobivaju izbirljivi Švicari. I iceberg i endivija, baš kao i lollo rosso, rikula, matovilac, baby leaf ili peršin, koje možete pronaći u trgovinama velikih trovačkih lanaca i na tržnicama, čisti su ekološki proizvodi samo što na njima još nema markice koja bi to dokazivala. Ali ona će se na njima naći već sljedećeg ljeta jer je vlasnik Alen Soče podnio zahtjev za dobivanje certifikata.