PLAMEN

Plamen iz Požege, jednoj od najvećih ljevaonica u Hrvatskoj i najvećem proizvođaču kućanskih uređaja u segmentu grijajućih tijela, zadovoljno trljuju ruke. Od krize su se oporavili mnogo bolje i brže od ostatka tržišta, lanjski im je izvoz porastao više od 30 posto, a ukupni prihodi 16 posto. Već su unaprijed ugovorili i prodali sve proizvodne kapacitete za cijelu 2012. Inače, Plamen je izvozno orijentirana tvrtka koja više od 70 posto proizvodnje izvozi na tržište Europske unije, po glavito u Italiju, i prema izvozu prva je u Požeško-slavonskoj županiji. Radnici imaju najviše plaće u toj županiji (prosječna je neto plaća 4700 kn) i treći je prema ukupnom prihodu i broju zapošlenih (trenutačno ima 415 zapošlenika).

Predsjednik Uprave Milan Matijević objašnjava da Plamen ima više tehnologija. Osnovna je ljevaonica svog lijeva. Lani je od 13,5 tisuća tona odlejava koji se rabe u montaži štednjaka, peći i kamina na kruto gorivo tvrtka izvezla 10,5 tisuća tona. Ostalim se koristi za vlastitu proizvodnju štednjaka, peći i kamina, što je njezin drugi tehnološki proces. Od kućanskih grijajućih uređaja koje proizvode (50-ak tisuća jedinica na godinu) 40-ak posto izvozi na tržište EU. Treći je tehnološki proces finaliziranje odljevaka prema zahtjevu kupca (brušenje, narezivanje navoja, bojenje…).

Plamen izvozi u 27 svjetskih država, a u Hrvatskoj je izgubio dio tržišta. Matijević objašnjava da se to dogodilo zato što su prije tri godine postrožili uvjete plaćanja, bez instrumenata osiguranja više nisu htjeli isporučivati robu. Stoga jedva čekaju da Hrvatska uđe u EU jer se nadaju da će tad i kod nas biti lakše poslovati.

• Na tržištu EU uistinu je lako poslovati jer ondje se sve radi planski. Dobivamo narudžbe na osnovi kojih možemo planirati proizvodnju i do šest mjeseci. Kod nas se pak sve radi na ho-ruk: danas padne snijeg, a sutra stigne narudžba: ‘Dajte peći!’ – objašnjava Matijević.

Budući da joj je poslovanje orijentirano na tržište EU, glavni udar krize tvrtka je osjetila 2008., kad joj je neto dobit pala sa 7,8 na 1,1 milijun kuna. ‘No iz krize smo počeli izlaziti 2009. i ovu smo godinu završili s većim prihodima nego prekriznih godina’, zadovoljan je predsjednik Uprave. Plamen je osnovan prije 85 godina kao obrtnička radionica, potkraj Drugoga svjetskog rata nacionaliziran je i počela je proizvodnja poljoprivrednih strojeva, a 60-ih godina štednjaka i peći. Godine 1992. odlazi u stečaj i kupuje ga privatna tvrtka Plamen International. Tri godine poslije i Plamen Internationalu prijetila je opasnost od stečaja, ali spašen je intervencijom suvlasnika, tadašnje Požeške banke, koja postaje stopostotna vlasnica. Do 1998. ta banka (poslije pripojena Podravskoj banci) prodaje svoje vlasništvo zaposlenicima tvrtke, počinje investicijski ciklus (od 1996. do 1998. uloženo je 35 milijuna eura u zgrade, opremu i tržište), a 2011. tvornici se vraća naziv Plamen. Danas je 30 posto vlasništva u rukama zaposlenika. Najveći pojedinačni dioničar (30 posto) požeški je Profit Josipa Galića, ujedno predsjednika Nadzornog odbora. Požeška Mati ima otprilike 17 posto dionica. Njezin je osnivač i direktor Vinko Matijević, bivši predsjednik i sadašnji član Uprave Plamena te nekadašnji čelnik Požeške banke. I drugi Matijević, Vinkov brat Mladen, Plamenov je dioničar (otprilike 1,6 posto). Na najviši položaj u Plamenu došao je 2002. s mjesta komercijalnog direktora.

Plamenovi su najveći distributeri, koje u tvrtki ne namjeravaju mijenjati, Brodomerkur, Metro, Pevec i požeška Color trgovina. Tri su mu najveća dobavljača HEP, osječki Kairos i bečki Carbones. Najveći kupci talijanske su mu tvrtke, posebice kad je riječ od odljevcima koji se upotrebljavaju u proizvodnji štednjaka, peći i kamina; slijede splitski Brodomerkur i zagrebački Metro.

U posljednjih 10 godina tvrtka se pomlađuje. Svake se godine umirovilo 30-ak starijih zaposlenika (ili dobilo otpremninu) i dolazilo isto toliko mladih obrazovanih ljudi. Naime, tehnologija proizvodnje brzo se mijenja i napreduje, zbog čega Plamenu trebaju ljudi s informatičkim znanjem. Tvrtki najviše nedostaje tehnički kadar sa specijaliziranim znanjem iz strojarke, elektrotehničke, informatičke i kemijske struke. M. Matijević ističe da je teško naći takve ljude, stoga redovito stipendiraju studente koji pohađaju te fakultete.

• Nema gotovih inženjera na tržištu, mi ih sami stvaramo i obrazujemo. Naime, naše školstvo nije prilagođeno industriji. Kad završe fakultete, naši diplomirani inženjeri nemaju nikakvo znanje i nisu u tijeku s novim tehnologijama – upozorava Matijević. Tvrdi da mnogo ulažu u svoje ljude i nije im žao dalje ih školovati. – Odavno smo shvatili da je tehnologija bez ljudi gomila željeza – otkriva. Veoma je ponosan na odnos prema zaposlenicima u Plamenu. Ističe da imaju kvalitetan kolektivni ugovor: već nekoliko godina isplaćuju ne samo božićnice nego i uskrsnice i regres, i to 2900 kuna po zaposlenome, te 13. plaću. U 2011. povećali su i masu plaća za 11 posto te povisili plaće izvršnim radnicima zbog dobrih rezultata poslovanja. Znatno sudjeluju i u troškovima prijevoza, ali i prehrane radnika.

U idućem razdoblju počinje novi investicijski ciklus. Ove godine planiraju uložiti 17 milijuna kuna u novu generaciju elektropeći, a do 2015. više od 50 milijuna kuna kako bi se ukupan kapacitet proizvodnje odljevaka povećao od 25 do 30 posto. Namjeravaju također povećati proizvodnju vlastitih peći, kamina i štednjaka jer vjeruju da će se i problematična tržišta s vremenom ipak stabilizirati, posebice nakon ulaska u EU. Svjetski trendovi takvi su da će se povećavati i potražnja za Plamenovim proizvodima zbog opće situacije s energetima (poskupljenja struje, nafta, plina), a i Zapad se polako sve više vraća na kruta goriva, ističu.

Tvrtkina su snaga fleksibilnost i brzina kojom reagira na potrebe tržišta, znanje i iskustvo, ulaganje u ljude te velika mogućnost financiranja vlastitim novcem. Iako nije ovisna o drugima kao druge ljevaonice koje se oslanjaju na druge industrije, slabost joj je i dalje ovisnost o cijenama energenata i njihovoj dostupnosti, a kao izvoznica svakako se boji i velikih skokova u tečaju. Na stranim tržištima Plamen će i dalje će nastupati sâm, a u Hrvatskoj se želi riješiti nelojalne konkurencije, ponajviše stranih proizvođača iz Bugarske, BiH, Kine i Vijetnama koji svoju robu bez ikakvih certifikata u Hrvatskoj prodaju po nižim cijenama.

• Svi naši proizvodi certificirani su prema zahtjevnim normama EU u Njemačkoj i Češkoj jer u Hrvatskoj još nema zavoda ovlaštena za to. I naravno da cijenama ne možemo, a i ne želimo, konkurirati onima koji prodaju sumnjivu robu bez certifikata – odlučan je Matijević.

Plamen u budućnosti neće mijenjati strukturu vlasništva i neće se prodati, ističe predsjednik Uprave: – Možemo se samo širiti i povećavati proizvodnju. Pa samo smo u 2011. s 50 ljudi manje imali 7,8 posto veću proizvodnju – napominje. Vjeruje da uspjeh dijelom mogu zahvaliti tomu što i zaposlenici i radnici sudjeluju u upravljanju tvrtkom.