Home / Biznis i politika / Pozitivni učinci energije iz biomase

Pozitivni učinci energije iz biomase

Energetika u središtu investicijskih aktivnosti. No vječni su problem administracija i financije i iz koje god industrijske grane tvrtke dolazile, mnoge od njih reći će da potpora presporo prelazi s deklarativnog na operativno. Ipak, s novom Vladom i njezinom najavom koja ne bi smjela biti utemeljena samo na političkom pragmatizmu, energetika bi trebala postati središte investicijskih aktivnosti. Time stiže i nova nada. Čelni ljudi iz aktualne političke garniture sugerirali su nam da se malo strpimo, negdje do proljeća, jer država želi biti uključena više nego što je bila do sada. U postupku je i izrada novog Zakona o obnovljivim izvorima energije koji će olakšati i ubrzati ulaganje u energetiku – pojednostavniti procedure te izjednačiti šumsku i drvenu biomasu. Potrebno je i riješiti pitanje višegodišnjih ugovora s Hrvatskim šumama za kupnju šumske biomase – iznosi dio problematike Zdravko Jelčić, direktor tvornice namještaja Spin Valis koja je sa svojim kogeneracijskim postrojenjem za proizvodnju i električne i toplinske energije u visoko pripremnoj fazi, no malo su povukli ručnu.

Pred njima su, objašnjava, veliki strukturni regionalni fondovi i šteta je ući u investiciju godinu i pol prije i sam sebe eliminirati iz mogućeg iskorištavanja tih sredstava. Donedavno plan im je bio da se kogeneracija gradi u dvije faze, dva puta po jedan megavat, no najvjerojatnije će raditi jedno veće postrojenje snage 2,2 MW i ukupne investicije oko 10 milijuna eura. Osim toga u 2012. počeli su s drugim investicijskim projektima vrijednima oko 2 milijuna eura. Uvelike povećavamo sušarske kapacitete, gradimo nove zatvorene skladišne kapacitete te novu trafostanici. Trenutačno smo u fazi potpisivanja predugovora s isporučiteljima opreme – ističe Jelčić. S projektima ne staje ni trenutačno jedina elektrana na biomasu koja radi kao kogeneracija – ona proizvođača parketa Strizivojna Hrast snage 3,3 MW. Počeli su s drugom kogeneracijom u svojoj drugoj tvrtki Slavoniji DI, samo uz više iskustva. S obzirom na to da smo prvu gradili pet godina te da je investicija bila vrijedna 14 milijuna eura, za drugu jačine 4,66 MW i investicije od oko 17 milijuna eura očekujemo tri godine – kaže pomoćnica direktora Mate.

Onaj tko ne može sam financirati svoj projekt, mora kucati na tuđa vrata – bilo domaća ili strana. Jedan od izbora može biti, primjerice, Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR). Prema programu ‘Zaštita okoliša’ HBOR u pravilu kreditira do 75 posto predračunske vrijednosti investicije bez PDV-a, s time da se krediti odobravaju u kunama s valutnom klauzulom, a rok otplate je do 14 godina uključujući do tri godine počeka uz kamatnu stopu od četiri posto na godinu. Kamatna stopa može se ugovoriti i na razini tromjesečnog EURIBOR-a +2%. U 2010. i 2011. odobrili su pet kredita u ukupnom iznosu od 135 milijuna kuna, a riječ je o ulaganjima u kogeneracijska postrojenja. Tri su projekta bioploški pogoni koji su sagrađeni u blizini velikih slavonskih stočarskih farmi. Osim električne energije proizvode i toplinsku energiju, od koje se dio iskorištava za rad postrojenja i grijanje prostorija na farmi, a dio se može upotrijebiti za zagrijavanje staklenika i sušara koje pojedini investitori planiraju sagraditi – objašnjava Josip Pavković, vodičel Odjela infrastrukture i zaštite okoliša u HBOR-u. Druga dva odobrena kredita, nastavljaju, odnose se na kogeneracijska postrojenja na bazi izgaranja drvene biomase, tj. drvenog otpada koji ostaje nakon proizvodnje parketa, namještaja ili ostalih proizvoda od drva, a za proizvodnju električne i toplinske energije. Proizvedenom toplinskom energijom koristit će se za svoje potrebe, odnosno višak toplinske energije iskorištit će tako što će se instalirati dodatnih 500 kubičnih metara za sušenje elemenata, a drugi investitor višak proizvedene topline iskorištit će u procesu proizvodnje peleta – ističe Pavković te dodaje da je gradnju postrojenja za proizvodnju peleta također kreditirao HBOR.

Ravlića u Strizivojni Hrast Martina Ravlić te naglašava da prvi put nisu znali, kao što ne znaju mnogi, no sada im je jasno – u dvije i pol godine ne može se govoriti o ozbiljnoj proizvodnji energije jer samo tenderi za izgradnju i papirologija oduzimaju godinu dana.

Osim toga savjetuje, bez proizvodne i stabilne tvrtke iza sebe koja može pratiti troškove gradnje postrojenja ne može se preživjeti: – I ako nije riješeno tko će konzumirati toplinsku energiju te ako uz prodaju električne energije ne postoji potreba za vlastitom potrošnjom unutar tvrtke, nije isplativ. Krvav je i put od samog početka do dobivanja posljednje dozvole, a to je stjecanje statusa povlaštenog proizvođača i potpisivanje ugovora s HROTE-om. Traje i traje. Potrebno je oko 37 dozvola. Kada mi netko kaže da će za mjesec dana dobiti od HERA-e dokumente, sanja. Na kraju kada dobiješ status povlaštenog proizvođača, sve se čini jednostavnim, ali put do toga je dug i mukotrpan.

Podupiranje treba ići od financiranja razvoja inovativnih proizvoda do mijenjanja politika javne nabave – napominje Dragan Bogunović, direktor PC Montažnog inženjeringa. Sve u svemu, mogla bi im se smiješiti svijetla budućnosti. Naime, sadašnja tehnološka rješenja za postrojenja male i srednje snage stoje više od pet tisuća eura po kilovatu instalirane električne snage. To znači da je tržište za postrojenja za tu namjenu veliko najmanje 500 milijuna eura. Trenutačno pregovaraju s više potencijalnih kupaca i u kratkom razdoblju očekuju sklapanje prvih komercijalnih ugovora o isporuci postrojenja. Veliko zanimanje iskazali su i kooperanti za projekt Hrvatskih duhana, članice Adris grupe. Da bi povećali profitabilnost proizvodnje, počeli su mijenjati sve skupljaju fosilna goriva biomasom u sušnicama za duhan. Prvi rezultati pokazuju da je cijena sušenja biljnom masom po kilogramu duhana samo 20 do 25 posto cijene plina ili loživog ulja – ističu u Hrvatskim duhanima te se nadaju da će za tri do četiri godine plin u sušnicama za duhan potpuno zamijeniti biomasom. Projekata iz segmenta biomase koji su svoje uporište pronašli i u profitabilnosti, i poticajima i energetskoj učinkovitosti svakako ima. No dok je zaključak već iznesen, poenta izvučena iz stare problematike možda bi se ponovno trebala naglasiti – interes i potencijal nikada nisu bili upitni. Upitno je financiranje te suvišni koraci prema realizaciji na kojima se često pada, stoga ne čude očekivanja od državnih institucija. Potez je na novoj Vladi.