Diokićevi minusi

Dioki je ‘kratak’ za otprilike dvije milijarde kuna, što bi ga na kraju moglo spasiti od stečaja jer je vjerovnicima u interesu da ne ostanu bez svojih potraživanja. Roberta Ježića pak od gubitka vlasništva nad tvrtkom više nitko ne može spasiti.

Dioki, naime, zbog dugova nikako ne može izvršavati svoje obveze, blokirani su mu računi, ugrožena egzistencija radnika (posljednja tri mjeseca nisu dobili plaću), u pogonima je obustavljena proizvodnja. Svaki dan neproizvodnje stoji više od 800 tisuća kuna, a kratkoročne su obveze potkraj rujna bile 1,4 milijarde kuna. Od toga su potraživanja dobavljača, u prvom redu HEP-a i Ine, bila 726 milijuna, a obveze prema bankama 589 milijuna kuna. Tomu treba dodati 367 milijuna kuna dugoročnih obveza prema bankama. Istodobno je Dioki imao 227 milijuna kuna gubitka od poslovanja u prvih devet mjeseci prošle godine. Sve u svemu, ‘kratak’ je za otprilike dvije milijarde kuna!

Pucanje po svim šavovima navelo je Upravu na čelu s Vidonijom Miletić Plukavec da ponovno intenzivira pregovore s vjerovnicima tijekom kojih je pripremljen plan financijskog i vlasničkog restrukturniranja koji se temelji na nekoliko dijelova: pretvaranju potraživanja vjerovnika u temeljni kapital u ukupnom ili djelomičnom iznosu, provedbi kontrolirane namire dugova neoperativnom imovinom i reprogramiranjem ostatka obveza u skladu s mogućnostima pojedinog društva da ih podmiri sredstvima od operativnog poslovanja.

Pregovaramo s vjerovnicima o ulasku u vlasničku strukturu, ali ne raspolažemo potpunim podatkom o omjeru u kojem će vjerovnici potraživanje pretvoriti u temeljni kapital, zato ne možemo dati pregled buduće strukture dioničara, kažu u Diokiju. Matematički gledano, pretvaranje potraživanja u temeljni kapital za vjerovnike bi bilo ekonomski racionalnije rješenje od stečaja i dobar početak da Dioki prestane tonuti. Bar na papiru činilo bi se da taj privredni subjekt nije ‘ubijen’, a prodati ono…

Dioki je dobar sustav, ima dobar proizvod, velik je izvoznik, a izvoz se u Hrvatskoj naglašava kao prioritet. Imamo argumente zbog kojih bismo trebali dobiti potporu, kaže Robert Ježić. Radnici više ne vjeruju Upravi i vlasnicima – traže Ježićev izlazak iz vlasničke strukture i pomoć države, od koje za sada ni pisma ni razglednice. Navedno se čeka novi Zakon o financijskom poslovanju kojim bi se odredili rokovi za rješavanje slučajeva kao što je Dioki jer blokada od šest mjeseci zorno pokazuje da dogovori između države i najvećih vjerovnika teku presporo.

Više ne možemo čekati. Rečeno nam je da će banke deblokirati račune potkraj prošlog tjedna, ali to se nije dogodilo. Ovaj tjedan očekujemo i da nas HEP deblokira na 48 sati kako bi nam se isplatio dio plaće za listopad i studeni. Vlada je obećala riješiti problem prije izbora, no i dalje čekamo. Prosvjedovat ćemo ispred Vlade, želimo da država uđe u vlasničku strukturu, govori Vlasta Stein, sindikalna povjerenica u Diokiju.

Ježić, svjestan da bi se njegov vlasnički udio nakon ulaska vjerovnika razvodnio, ali, kaže, spremam je učiniti što se god od njega bude tražilo, ističe da je to trenutačno ipak u drugom planu.

U prvom planu pomoć i potpora vjerovnika zainteresiranih za deblokadu i ponovno pokretanje proizvodnje u Dini Petrokemiji i Diokiju. Proces se malo usporio, no ovih se dana intenzivno razgovara, govori Ježić, naglašavajući da je prioritet sačuvati radna mjesta.

Financijski stručnjak Andrej Grubišić, partner u Grubišiću&partnerima, smatra da treba napraviti ono što je ekonomski racionalnije, a ne ono što će više htjeti široke mase ili pojedine skupine. Država često donosi odluke na temelju onoga što je politički prihvatljivo. Ne možemo bezuvjetno braniti radna mjesta pod izlikom da svako obranjeno radno mjesto donosi dobrobit. Moramo potrošiti mnogo novca da bismo obranili svako radno mjesto, a ono onda više nije ni profitabilno ni produktivno, misli Grubišić koji na upletanje države ne gleda blagonaklono jer je traženje posljednjeg utočišta u Vladi već gotovo hrvatski običaj. Ježić se s time ne bi složio: Mora se pružiti ruka. Dioki je dobar sustav, ima dobar proizvod, velik je izvoznik, a izvoz se u Hrvatskoj naglašava kao prioritet. Imamo argumente zbog kojih bismo trebali dobiti potporu, vjeruje.

Kvaliteta proizvoda razlog je zbog kojeg su u Diokiju sigurni da je povratak na tradicionalna tržišta moguće u vrlo kratkom roku. Kažu da svi pogoni mogu odmah započeti proizvodnju. Početak na lokaciji u Omišlju, dodaju ne otkrivajući detalje, očekuje se ubrzo jer je potpisan doradbeni ugovor sa stranim partnerom.

Diokijevi proizvodi sigurno se traže na tržištu, što je najvažnije, smatra i Tomislav Čorak, Principal u A. T. Kearney Svetovanju. I pogoni su djelomično osuvenjenjeni: Na menadžmentu je da tvrtku proveđe kroz tu preobrazbu. Neće biti lako jer je riječ o složenom višegodišnjem projektu, ali provedivom, zaključuje Čorak.

Kako razmišljaju vjerovnici, među kojima su najveći Ina, HEP i Hypo banka? Dok jedni podupiru restrukturiranje koje uključuje zadržavanje proizvodnje, drugi ne otkrivaju detalje. HEP-u plan restrukturiranja čak nije ni predstavljen.

‘Slučaj Dioki’ svakako će se riješiti, samo je pitanje kada i kolike će biti kolateralne žrtve. Sreća je u nesreći to što su banke u njega utukle mnogo novca, što je, zapravo, dobro za Dioki jer je tako postao njihov veliki problem. Drugim riječima, objašnjava Grubišić, banke će napraviti sve da pomognu vratiti dug i zaštite svoje ekonomske interese, vrlo vjerojatno zaobilazeći opciju stečaja. S novim vlasnicima ta će se petrokiemjska tvrtka lakše stabilizirati i promijenit će se dosadašnja percepcija. A kad pozitivni pomaci budu vidljivi, lakše će se pronaći i kupac.