Gitaristički rock-bendovi na globalnoj glazbenoj sceni prolaze kroz loše razdoblje. Isključivo li Coldplay (a rado ga isključujemo jer nam spominjanje rock-glazbe u istoj rečenici s Chrisom Martinom zadaje glavobolje), prošla godina nije bila iznimno uspješna za taj žanr. Čini se da je Arcade Fire zadovoljio svačiji apetit pa bendovi poput virtuoznih The Black Keys, The Vaccines, Foo Fighters ili Mumford & Son prema prodaji albuma zajedno ne mogu parirati pop, dance i R&B-cirkusu.
Zato, kad rock-bend napravi novi album, klikamo ‘play’ ne bismo li se uvjerili da nadahnuće nije umrlo. Srećom, prošli je tijedan britanski bend The Maccabees izdao ‘Given to the Wild’ i potvrdio nekoliko činjenica: izvrsna rock-glazba naći će put do obožavatelja i, stvoriše, publika ju je jedva dočekala!
Novih 13 pjesama na trećem studijskom izdanju The Maccabeesa producirali su Tim Goldsworthy i Bruno Ellingham (koji su radili s, primjerice, The Raptureom, Cut Copyjem, LCD Soundsystemom i Massive Attackom). Dobar orijentir za cijeli album izvrstan je prvi singl ‘The Pelican’ i npr. pjesme ‘Grew Up at Midnight’ ili ‘Feel to Follow’. Riječ je o brit rocku, zato da žeći zvuk i ne treba očekivati, no iskrenost, odmjereno, neopterećeni vokal pjevača Orlanda Weeksa te zaokruženost ostvarenja dovoljni su razlozi za toplu preporuku.
