Home / Biznis i politika / POVRTLARI

POVRTLARI

Jednom je proizvođaču od listopada u skladištu čak 70 tona celeru. Trgovački lanci nude mu kunu za kilogram, a stvarna je cijena otprilike tri kune. Do veljače, kad se najviše ulaže u novu sjetvu, propast će mu 20 posto tog povrća.

Novi ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ovih je dana uspostavio Savjet za povrćarstvo u kojem su tri proizvođača, predstavnik svakoga trgovačkog lanca, predstavnici prerađivača i druge zainteresirane skupine. Zasad je učinjeno samo to jer ministar još snima stanje na terenu, koje je alarmantno, sudeći po tvrdnjama proizvođača, i zbog čega bi se ove godine u Hrvatskoj moglo posijati i zasaditi bar za trećinu manje povrća.

Teško vrijeme za hrvatske proizvođače povrća koji su prošlu godinu završili uglavnom na gubitku, malo ih je poslovalo pozitivno. Uništio ih je, kažu, uvoz pa, iako se mogu čuti uobičajene tvrdnje o nekvalitetnoj robi, nema sumnje da je, prije svega, riječ o robi kojoj istječe rok trajanja i koju strani proizvođači po nižoj cijeni izvoze u Hrvatsku. Razliku u cijeni, tvrdi predsjednik Saveza poljoprivrednih udrug Hrvatske Miroslav Filipović, nadoknađuju subvencijama svojih zemalja. Tomu naši povrćari vrlo teško mogu konkurirati.

Osim toga inspekcijske službe ne rade svoj posao i u Ministarstvu često mijenjaju standarde koji odgovaraju uvoznicima, tako da nas ni država ne štiti ondje gdje bi objektivno mogla – poručuje Filipović.

Unatoč tomu, prema podacima Hrvatske gospodarske komore, uvoz povrća u prošloj godini čak pao 10-ak posto (na manje od sto-tinu tona) u odnosu na 2010., a izvoz se sa 6,5 tisuća tona u 2010. popeo na 12 tisuća u prošloj godini, što je velik rast. Proizvodnja mnogih kultura već je u 2010. pala, pojedinih čak za pola (lubenica, bijeli kupus, paprika), malo ih je proizvedeno više (mrkva, salata, ostale kupusnjače), pa je jasno da se u Hrvatskoj dogodilo zasićenje. To pokazuje, unatoč padu uvoza i rastu izvoza, i daljnji pad proizvodnje.

Najveći problem hiperprodukcija, sami smo se doveli u podređeni položaj u odnosu na trgovačke lance – kaže Krunoslav Cesar, proizvođač povrća pokraj Dugog Sela.

Da je tomu tako, pokazuje i Filipovićev podatak da svaki proizvođač u Hrvatskoj sadi u prosjeku na sedam hektara, a u Europskoj uniji na 3,5 hektara. U Hrvatskoj se danas, kaže Filipović, povrtrlarstvom profesionalno bavi pet tisuća poljoprivrednika i 30-ak tisuća OPG-ova koji uz ratarske kulture tu i tamo nešto posade.

Njihovu je kolegi, koji je htio ostati anonim, od listopada u skladištu čak 70 tona celeru, za što mu trgovački lanci nude kunu za kilogram, a stvarna je cijena otprilike tri kune. Dočeka li veljaču, propast će mu 20 posto, a do svibnja 60 posto. Budući da se od prosinca do kraja veljače najviše ulaže, morat će negdje potražiti novac za sjeme, gnojiva i zaštitna sredstva.

Hrvoje Kolman iz Nedelišća također kaže da mu je prošle godine propao dio proizvodnje. Cijene su drastično niže, u prosjeku i do 50 posto, i kaže da je zahvaljujući Finotecu, portalu koji je osnovao i s pomoću kojeg se može naručivati roba imao sreće jer je uz neviđenu upornost prodao svoju rajčicu. U takvim okolnostima svoje poslovanje naziva ‘čak i uspješnim’. No mnogo je kolega, kaže, bacilo rajčice. Bilo je i situacija da su proizvođači pristali na zahtjeve trgovačkih lanaca da im ne otkupljaju proizvod, nego su ih preuzimali pa su proizvođače isplatili tek ako su ga prodali, i to sa zakašnjenjem. Navodi i primjer trgovačkog lanca koji je tražio 80 tisuća kuna za ulazak proizvođača, bez obveze otkupa cijele količine i s očekivanjem da proizvođač ponudi nekoliko akcija.

  • Turistička je sezona posebna priča. Paradosalno je da svake godine raste broj gostiju, ili nas bar tako uvjeravaju, a da je potražnja za domaćim povrćem ljeti svake godine manja – kaže.

Filipović kaže da njihova tri predstavnika u Savjetu neće ništa postići uz jake interesne grupacije i da će uvoz, čak i u manjem obujmu, za njih biti veliko opterećenje. Aktiviranje Ministarstva na ‘standardiziranju standarda’ i najavljuje smanjenje obujma proizvodnje jedino je rješenje za uspostavu nove ponude i potražnje.