U projekcijama proračuna Vlada je istaknula veći rast uvoza od izvoza. Znači li to da ne računa sa suficitom u platnoj bilanci? Očito ide na deficit platne bilance, i to upravo zbog investicija. Šteta jer suficit znači da izvozimo štednju i živimo prema svojim mogućnostima, a deficit nije ništa drugo doli subvencija, uvoz štednje u tekućoj godini čime se povećava dug prema inozemstvu. Procjena HNB-a da će u narednom razdoblju rasti suficit trebala bi označiti kraj priče o životu iznad realnih mogućnosti. Što znači procjena od plus 0,9 posto na saldu tekućeg računa? To znači da ćemo platiti dio kamatnih obveza inozemstvu dok ćemo preostali dio obveza lakše reprogramirati uz nižu cijenu.
Iako suficit na tekućem računu platne bilance raste, istodobno raste deficit na podračunu dohotka. Što to zapravo znači? Što je podbilanca ‘dohotka’ u platnoj bilanci? To je iz zemlje iznesena dividenda na osnovi inozemnih investicija, odnosno plaćene kamate na osnovi kreditnih zaduženja. I danas se tvrdi da su inozemna ulaganja jedini izlaz iz postojeće krize, no zalažući se za inozemne investicije zalažemo se za još veće opterećenje dohotka i povećanje obveza prema inozemstvu, a to je plaćanje kamata u manjeno za ono što su naše tvrtke investirale vani. E, sad, te su naše investicije prema inozemstvu stagnirale: osim Todorića i još po neke kompanije ostalih investicija nema. Rastuće obveze na osnovi podbilance dohotka u platnoj bilanci zapravo su karcinom koji smo sustavno gradili od 1994., ali on nije dramatizirao ukupno stanje jer smo se mogli zaduživati.
Zdravih je poduzeća sve manje. Koliko ima smisla da se banke uključe u spašavanje pre tvaranjem potraživanja u udjele, kao što sugerira Linić? Najlakše je zaustaviti neku tvornicu, ali da bi se pokrenula, trebaju se posložiti mnogi čimbenici. U radikalne stečajeve može se ići tek kad je broj novih tvrtki veći od broja onih koje odumiru. Stečajeve u uvjetima rastuće nezaposlenosti loše su rješenje. Ministar Linić pokušava naći partnere, odnosno što više partnera kako bi spasio tvrtke koje imaju tržište. Zbog rasta nenaplativih kredita sada je posebno važan taj trokut: banke, HNB, Ministarstvo financija, odnosno dogovor o upravljanju rizicima. Naime, banke su u dvojbi: ili će otpisati nenaplative kredite na teret kapitala ili će pokušati bar nešto izvući. To što ministar Linić traži nije loše, no kako je naš bankarski sustav oligopolan, on će to izbjegavati koliko je god moguće, odnosno prisiljavat će državu da preuzme rizike na osnovi tih kredita.
