Potone li Europa u novu krizu, kineski će rast sljedeće godine biti ‘samo’ 7,2 posto

U pokušajima da nagovori Kineze da otvore blagajnu i pomognu Europi, Angela Merkel prošli je tjedan u Pekingu imala jak argument – to da Kinezi polovinu svog izvoza realiziraju u zemljama EU i SAD-u. Padne li EU u novu i dublju krizu, osjetit će to i Kinezi. Oni, međutim, imaju rješenja i za takav scenarij.

Kineski gospodarski rast ove bi se godine mogao prepovijeti zbog recesije na europskom tržištu, poručio je Međunarodni monetarni fond početkom tjedna. Nisu to nimalo lijepe vijesti za kineskog premijera Wen Jiabaa, koji je još prošli tjedan, nakon šetnje s Angelom Merkel obalom Biserne rijeke, preduhitrlo izvješće rekavši kako je pomaganje europskom tržištu zapravo pomaganje Kini. Zajednička je ideja viših kineskih političkih dužnosnika i MMF-a uvjeriti javnost kako veoma nepopularna mjera izvlačenja europskog tržišta iz problema ima smisla.

Nije da su Kinezi škrtni i da nemaju novca. Naime, u Kini se nužno prije svega trebaju dogovoriti o upravljanju golemim kineskim rezervama, koje iznose 3,181 trilijun dolara, jer su istaknuti gospodarstvenici i velik dio javnosti nezadovoljni trenutačnim iskorištavanjem resursa. Popularno je mišljenje koje zastupaju mnogi ugledni ekonomisti i gospodarstvenici – da su novac stvorili marljivi kineski radnici, pa se on stoga nema što trošiti na razmetljive Europoljane, a ni na Amerikance kad smo kod toga. Međutim, sve se manje vjeruje da će pružanje ruke pomoći Europi ovisiti o kineskom dogovoru ili odluci. U tom smislu posljednje upozorenje iz MMF-a došlo je kao svojevrsna emotivna ucjena – ne morate dati novac, ali zapravo si ne možete priuštiti neupletanje ako volite svoj rast. S obzirom na to da kineski izvoz u Europsku uniju i Sjedinjene Američke Države čini polovinu njihova ukupnog izvoza, jasno je da daljnje usporavanje zapadnih ekonomija mora zabrinjavati Istok.

MMF prognozira da je kineska godišnja stopa rasta već snižena na 8,2 posto u usporedbi s prije predviđenom od devet posto. Međutim, ako se Europa ne počne oporavljati što prije, ili, još gore, ako iznevjeri očekivanja (a ne ulijeva veliko povjerenje), kineska izvozno orijentirana ekonomija bit će teško pogođena. U tom slučaju rast bi mogao biti smanjen za čak četiri postotna poena u odnosu na baznu projekciju od 8,2 posto. Za 2013. očekuje se oporavak rasta na 8,8 posto.

I dok se prosječnom igraču na zapadnom tržištu sitnica kao što je pad očekivanog rasta čini nedovoljnim razlogom za gubitak sna, članovima Komunističke partije koji računaju na predviđeni rast kako bi osigurali dovoljno novih radnih mjesta te zadržali kontrolu nad kineskom ekonomijom nikako ne može biti lako.

S druge strane, u slučaju takve drame analitičari preduviđaju da kineska Vlada može priuštiti velike pakete stimulativnih mjera koji bi djelomično kompenzirali gubitke zahvaljujući čvrstoj fiskalnoj disciplini koje su se držali godinama. MMF preporučuje u najboljoj namjeri da Kina odgovori fiskalnim paketom od otprilike tri posto BDP-a koji će se utrošiti na smanjenje poreza, subvencioniranje velikih potrošača, poboljšanje socijalne skrbi i poticanje ionako obilatog plana za izgradnju tzv. socijalnih stanova. Tim mjerama Kina bi vrtila rast na oko 7,2 posto bez obzira na to koliko potone Europska unija.

Prema izračunima Wall Street Journala, deficit je prošle godine bio samo 1,1 posto BDP-a. Kina već ima iskustva s takvim mjerama. Nešto slično primijenjeno je potkraj 2008. kada su drugi muku mučili s globalnom financijskom krizom. Međutim, iako su mjere bile djelomično uspješne, rast je pao pet posto s obzirom na razinu prije krize. Problem je bio u načinu na koji je Peking izvršio svoj plan – u principu je naredio bankama u državnom vlasništvu da pozejne novac gospodarstvu i lokalnim upravama.

MMF ovaj put upozorava da bilo kakav plan poticajnih mjera treba proći kroz Vladin proračun, a ne kroz javnu infrastrukturu. Ako sve učine kako treba, a do sada su se iskazali, Kina bi mogla biti ključan čimbenik u očuvanju globalnog tržišta. Brige, naime, jesu globalne. Šefica MMF-a Christine Lagarde rekla je kako europska kriza može gurnuti cijeli svijet u krizu koja bi bila poput one iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Kineski premijer Jiabao u tom je svjetlu odnagao mnoge sumnje kada je izričito odgovorio kako će njegova Vlada poduprijeti rast zbog europske dužničke krize.

Nakon Wenove optimistične konferencije za medije prošlog tjedna s Merkel, analitičari su se nadali kako bi kineska Vlada mogla u europske krizne fondove ubaciti dovoljno gotovine da se smiri situacija. Ona je pak svima jasno dala do znanja da kriza u Europi nije kriza eura nego kriza prevelikog zaduživanja. Sve će to vjerojatno biti top-tema idućeg tjedna na odgajanom i uvelike iščekivanom summitu EU i Kine, u čiji se raspored odjednom mora ugurati i mali problem s avionima.

Naime, u sjeni silne ljubavi koja u veljači iskri između Berlina, odnosno Bruxellesa i Pekinga, tjednu vijesti valja pridodati i kontroverziju vezanu uz kineske avione na europskom nebu, a riječ je o kineskom suptilnom zadikivanju da se pokaže tko je gazda. Naime, Kina je zabranila svim svojim zrakoplovnim kompanijama da plaćaju porez za ispuštanje ugljičnih plinova po europskom zračnom prostoru. Analitičari predviđaju da će taj potez pojačati trgovinsku napetost u igri povuci-potegni između Kineza i Europoljana, i to tjedan dana prije spomenutog sastanka na vrhu. ‘Tajming’ nije mogao biti bolji. U izjavi koju potpisuje kineska Agencija za zračni promet zaključeno je da porez koji prikuplja EU na račun svoje ‘zelene’ politike nije u skladu s pravilima UN-a i međunarodne regulacije zračnog prostora.

Naime, Europoljani pune blagajnu tako da stranim letovima zaračunavaju porez s obzirom na emisiju plinova u cijelom letu, a ne samo dok se leti unutar EU. Cijela shema stoji kineske zrakoplovne kompanije čak 96,4 milijuna eura na godinu, a troškovi bi se mogli učetverostručiti do 2010. Pravno gledajući, kako se porez odnosi i na zrakoplove EU jednako kao i na strane, ne radi se o protekcionizmu ni o kakvoj diskriminaciji stranih tvrtki, pa je ignoriranje možda bolja ideja od uzaludnog tjeranja pravice na sudu. Američke kompanije to su već pokušale pa izgubile. Bit će zanimljivo vidjeti je li Europa spremna progutati kinesku aroganciju na račun očite ovisnosti o njihovoj dobroj volji.