Za ozbiljne igrače biljar je način života. Tom se društvenom igrom može baviti u klubovima, u kojima se igrači doživljavaju kao velika obitelj, a može se trenirati profesionalno ili se uz njega tek rekreirati, zabaviti i posve opustiti.
Sa zakonima fizike mnogi su se od nas susreli i počeli ih upoznavati u osnovnoj školi, i to prije nego nam je bio uveden predmet fizike. Bilo je to u garaži pokraj škole u kojoj je bio postavljen biljarski stol ili pak u kakvu dobro opremljenom kafiću. Dakle, kugla udarena u sredinu odbit će se od martinele pod istim kutom pod kojim je u nju i udarila, ali će brzina kretanja biti manja jer će se dio kinetičke energije prenijeti na mjesto udarca. Tako smo iz prve ruke najčešće saznali za igru čija je povijesna priča duga i vrlo zanimljiva, a u novije se vrijeme ponovno vratila u modu.
Prva je inačica biljara nastala početkom 15. stoljeća prebacivanjem kroketa s vanjskih travnatih površina u zatvorene prostore na stolove prekrivene zelenim platnom koje je simuliralo travu. U samim počecima ograđa oko stola služila je samo za spriječavanje ispadanja kugli. Kad je primijećeno da se kugle mogu odbijati, počeli su se razvijati udarci kojima je cilj bilo koristiti ogradu za odbijanje, a kroketski je čekić polako zamijenio štap. Početkom 19. stoljeća ta igra bila je poznata pod nazivom ‘Otmjena igra biljar’ i igrala se na dvorovima, među kraljevima, kraljicama i plemstvom. Međutim, postoje dokazi da su se pojedine inačice igrale i u ostalim slojevima društva od samih početaka i nastanka igre.
