I dalje svi nešto čekaju. Vlada čeka investitore. Investitori čekaju kvalitetne projekte. Tržište kapitala čeka oživljavanje optimizma. Bankari čekaju da se iskristalizira Vladina ekonomska i financijska politika. Europa čeka da se Grci pomire sa štednjom. Sijet čeka da se Europa oporavi. Mali hrvatski poduzetnici nemaju više što čekati. Tko je od njih preživio protječi tri i pol godine krize i recesije, može samo reći da gore ne može biti.
Takozvani oštri rezovi kojima se u planiranju proračuna bavi Vlada bezrazložno su uplašili mnoge poduzetnike. Ovaj put rezovi se napokon odnose na javni sektor, koji je sve ove krizne godine prošao bezbolno. Svijet realnog biznisa svoje je oštre rezove već napravio proteklih godina. Tko to nije učinio, ionako je već otišao s poslovne scene. Kriza je pročistila poslovnu scenu od većine tvrtki koje svoje poslovanje nisu gradile na zdravim temeljima. Konkurencija se prorijedila. Tko je očistio svoje poslovanje od svih nepotrebnih troškova, tko je zadržao svoje kupce ili korisnike usluga do sada, ima velike izglede da ovu godinu završi uspješnije nego lanjsku. Jedna od posljednjih križnih zamki poslovanja u koju još mogu upasti mali poduzetnici jesu dampilne cijene. Ne pristajte na uvjete koji vam ne jamče pokrivanje troškova! Ne dajte se navući na priču da uvijek ima onih koji će, ako vi nećete, pristati na sramotno nisku cijenu. Takvih je oduvijek bilo, ali takvi vrlo brzo završavaju na listi za stećaj. Umjesto dampilnom cijenom za poslove se treba boriti kvalitetom i modelom ‘vrijednost za novac’.
