VOGUE

Kad su se američki oglašivači poveselili shvativši da se isplati ulagati u reklamni blok tijekom prijenosa Super Bowla zato što je oboren rekord od sto milijuna američkih duša ispred malih ekrana, pojavila se ona – kraljica popa. Najmoćnija među moćnima, Madonna je uspjela opovrgnuti tezu o tome da Amerika voli sport, potvrdivši da ipak više od svega voli zabavni spektakl. Naime, njezin je nastup tijekom poluvremena bio gledaniji od utakmice: broju od 111,3 milijuna gledatelja pridružilo se još 2,7 milijuna koji su uživali u onome što im je Gospoda Svetoguća upriličila. Oglašivači su bili sretni, dakako, ali ne sretniji od Anne Wintour, glavne urednice američkog Voguea, koja je posve otkvačila na svojevrsni Madonnin ‘hommage’ Vogueu i cijeloj modnoj industriji. Tijekom izvođenja kulturne numere ‘Vogue’ na pozornici su se upalili golemi ekrani s logotipom glasovitoga modnog časopisa. Taj ‘product placement’, vrijedan desetke milijuna dolara, samo je jedan u nizu dokaza da je Vogueova pozicija u svijetu izdavaštva gotovo zaista nedodirljiva, krizi unatoč. No mora biti jasno da iza priče o uspjehu toga ‘glossy’ brenda stoji mukotrpan i dobro promišljeni branding na svim stranama svijeta, što putem tradicionalnih marketinških kanala, što zahvaljujući liku i djelu urednica ključnih izdanja.

Kad je o marketinškim kanalima riječ, ekipa iz Conde Nasta (izdavač Voguea) shvatila je da mora biti ukorak s vremenom i posebno pozornost posvetiti digitalnoj inačici Voguea bez obzira na rizik da bi posjete webu mogle ‘pojest’ prihode o prodaji print izdanja. U virtualni je svijet stoga valjalo prenijeti sve vrijednosti ‘zemaljskog’ Voguea, ponuditi korisnicima dodanu vrijednost i motivirati ih da nastave kupovati print izdanje.

Redizajnirana ‘.com’ američka verzija Voguea prva je puštena u svijet posluživši kao ‘benchmark’ izdanjima kao što je, primjerice, francusko lansirano prošlog tjedna. Priča kazuje da se Anna Wintour grozila interneta i prezirala riječ ‘blog’ koja joj je, navodno, zvučala previše malogradanski i s njome se nikako nije mogla pomiriti. Nasreću, s vremenom je shvatila da njeni čitatelji žive u virtualnom svijetu i ukorak su s najnovijim tehnologijama pa bi zanemarivanje bilo, tehnološkim rječnikom rečeno, ‘epic fail’. Njezin tim nije štedio novca tijekom izrade web-stranice, s time da je ona uporno tvrdila kako, premda redakcija radi 24/7, ona neće pokrivati sve što se dogodi u modnoj industriji, nego samo ono što je vrijedno. Jednako kao što u print izdanju čitatelji mogu uživati u velikim, sjajnim modnim fotografijama, tako će ih i u digitalnoj verziji moći pretraživati i s njima ‘komunicirati’ (glasovanja, lajkov, voljenja itd). Prije nekoliko mjeseci predstavljena je i nova rubrika Voguepedia koja služi kao svojevrsna modna enciklopedija, a pravi fanovi moći će se pretplatiti na arhivu članaka koji sežu do 1892. godine te tako nadoknaditi propušteno. Kao što je navedeno, ugledajući se na američko ili možda bi bilo ispravnije reći globalno ‘.com’ izdanje Voguea kojim upravlja Anna Wintour, prošlog je tjedna lansirana redizajnirana verzija francuskog Voguea na čijoj je uredničkoj poziciji Emmanuelle Alt. Ona je sa svojim timom odlučila preuzeti ono što joj se najviše sviđa (glamur velikog formata) i dodati malo francuskog štiha što je naposljetku rezultiralo nečim što zaista izgleda kao modni blog tek s malo više ‘oglašivača-friendly’ i malo više šika.

Činjenica da svaka dobra urednica Vogue interpretira na svoj način jedan je od razloga tolike popularnosti te modne Biblije. Točnije njene urednice (nekoliko njih) postale su brendovi same za sebe koje doslovce žive ono što Vogue proklamira. Vogue na taj način dobiva pravo, živo lice, predmet žudnje više nisu samo uradci na šarenim stranicama već životi njihovih modnih urednica. Ako je suditi prema inozemnim medijima, prošlo je vrijeme kad je Anna-hladna-ko-špricer-Wintour bila sinonim za Vogue jer danas urednice pojedinih izdanja postaju zvijezde i svojom osobnošću nadograđuju brend časopisa. Carine Roitfeld, donedavno urednica francuskog Voguea, prva se na taj način ‘suprotstavila’ Wintourici unoseći u Vogue svoj gotik-glamur. Urednica japanskog izdanja Anna Dello Russo postala je zvijezdom prvih redova modnih tjedana, a o snazi njezina brenda dovoljno govori podatak da je nedavno lansirala i vlastiti parfem. S Alexandrom Shulman žele se identificirati čitateljice kojima je omiljeno britansko izdanje Voguea, dok Franca Sozzani, već pune 23 godine na mjestu glavne urednice talijanskog izdanja, provoćira čitatelje svojim kontroverznim editorijalima i izjavama. U posljednje je vrijeme u fokusu javnosti Emmanuelle Alt koja se morala dokazati kao dostojna zamjena moćnoj Roitfeld. Malo tko se kladio da će bivšoj modnoj urednici i desnoj ruci Carine Roitfeld to poći za rukom, možda zbog toga što nije bila dovoljno glamurozna.

Alt, čiji se stil može opisati s tri riječi: sako, uske traperice, štikle, svojedobno je izjavila da su joj najbolji modni komad obične crne japanske jer su udobne i šik te da se s običnim Topshopovim trapericama ne može mjeriti nijedan fashion brend. Iako su na te izjave modni snobovi začuđeno podigli obve, Alt im je uspjela začepiti usta i u svega godinu dana postala urednicom koja najavljuje novo, ležerno doba u modi. U vrijeme dok se Wintour smijala od uha do uha zbog Madonnine glamurozne posvete američkom Vogueu, Alt je odjenula traperice i običan T-shirt, okupila svoje suradnice i manekenke i snimila video u kojem pjeva, pleše i svira nevidljivu gitaru na Whamovu stvar ‘Wake me up before you go-go’. Vrag više ne nosi Pradu, konstatirao je Guardian, a Alt dokazala da u modi više nije igrati se prema pravilima, već se dobro zabavljati. Promjene koje je na svakodnevnoj razini usvojio Vogue (s jedne strane hrabro zakročivši u digitalni svijet, a s druge ‘dopustivši’ urednicama da prestanu biti žene iz sjene, nego da postanu prave ambasadorice brenda na tržištima na kojima posluju) zaslužne su za činjenicu da će još dugo, dugo ostati svjetski modni magazin broj jedan koji kriza brine koliko i lanjski snijeg.