Ikacijski broj

Crowdsourcing ne ostaje samo u teoriji već itekako ulazi i u poslovnu praksu, premda sada dolazi u pitanje zbog zakonske regulative. Godina 2012. mogla bi doista biti godina crowdsourcinga.

Prije mjesec dana pokrenuta je prva farmaceutska kompanija u svijetu koja planira razvijati lijekove na temeljima otvorene inovacije. Kako kažu u Transparency Life Sciences, njihov je cilj ‘razvijati lijekove za značajne medicinske potrebe koje farmaceutske kompanije ne zadovoljavaju’. Znanstvenici i pacijenti pozvani su da sudjeluju u projektu, a za sada su pokrenuta tri zasebna istraživanja – po jedno za primjenu određenih supstanci u kardiovaskularnim i gastrointestinálnim stanjima, te jedno u multiploj sklerozi.

Ovakvo nešto prije samo nekoliko godina bilo je na granici znanstvene fantastike. U drugom projektu, na Sveučilištu Washington u Seattlu unaprijeđen je jedan model enzima, također kroz moć crowdsourcinga. Nevjerojatno, ali ljudi koji su igrali igricu nazvanu Foldit (u prijevodu Presavinito, ime koje dolazi iz činjenice da je igrana na način da je trebalo presaviti proteine tako da se dobije što više bodova) uspjeli su postići više od visoko edukiranih znanstvenika koji su bili plaćeni za to da pronađu najbolji način da se ti proteini poslože. Rezultat je bio enzim s 18 puta većom aktivnošću od originalnog.

Dakle, ona stara dalmatinska poslovica da su čovjek i magarac pametniji od čovjeka samog pokazuje se točnom, pogotovo kad se učinci multipliciraju i primjenjuju na puno ljudi i puno magaraca. Pa kako onda „crowdsoursati“? Pa na ovaj ili onaj način vjerojatno to već radite.

Crowdsourcing naime, dolazi u pet pojavni oblika, barem ga tako definiraju na crowdsourcing.orgu: crowdfunding (financiranje iz gomile), distribuirano znanje, cloud labour (rad u virtualnom svemiru), kolektivna kreativnost i otvorena inovacija. Većina poduzetnika kod crowdsourcinga misli upravo na cloud labour, odnosno seljenje radnih zadataka svojih zaposlenika na jeftine ili ako je ikako moguće besplatne zaposlenike negdje drugdje, kako bi došli do ideala – što jeftinijeg rada. Ipak, mnogo češći pojavi oblik upotrebe kolektivnog rada mnogi zaboravljaju iako su ga gotovo sigurno koristili. Kupovanje fotografija koje je netko negdje snimio, ili mnogo, mnogo aktualnije – gledanje filmova koje je netko drugi pribavio na ovaj ili onaj način i podijelio sa svima. Ne samo to, već je netko, negdje, vjerojatno mnogo bliže domu (na području bivše Jugoslavije) napravio čak i titl. Gotovo da nema osobe u Hrvatskoj koja nije uživala u rezultatima takve kolektivne kreativnosti.

I dok je većina već okusila slatke plodove crowdsourcinga, koji sad dolaze pod velik upitnik zbog nove regulative, mnogi tek trebaju iskoristiti njegovu moć u poslovne svrhe. Naravno da je to lakše velikim tvrtkama, koje samo trebaju malecki dio svog marketinškog budžeta usmjeriti na to da oglase neki projekt i pozovu zainteresirane da se njime bave. Za manje kompanije postoje tvrtke koje, uvjetno rečeno, nalaze gomilu. Tako ti radnici, koji nisu zaposlenici, bivaju plaćeni po satu rada ili ‘komadu’ nečeg proizvedenog; naravno, honorari su niži nego što je to u slučaju konvencionalnih freelancera. Nije zato čudno da taj trend izaziva kontroverze jer neki komentatori smatraju da je riječ o kršenju radničkih prava. Ipak, one unatoč prašini koju dižu, itekako dobro rade.

Djed svih ovih kompanija je Amazonov Mechanical Turk, tržnica na kojoj računalni programeri mogu koordinirati upotrebu ljudi da bi obavili zadatke koje računala još uvijek nisu u stanju. Tako tražitelji mogu postavljati zadatke, a radnici mogu birati između zadataka koji se nude i izvršiti neki od njih za naknadu koja je ponuđena. Naravno, taj servis u Hrvatskoj je manje zanimljiv jer tražitelji (oni koji za svoje zadatke traže radnu snagu) ne mogu biti pojedinci niti tvrtke izvan SAD-a. Ovu jednostavnu Amazonovu ideju poslije su usvojile i druge kompanije pa tako postoje razne specijalizirane crowdsourcing tvrtke. Izvrstan primjer je 99designs, prva ‘tržnica’ na kojoj se crowdsourca grafički dizajn, i povezuje dizajnere s klijentima diljem svijeta koje traže kvalitetu, ali po pristupačnoj cijeni. Ta kompanija surađuje s nevjerojatnim brojem od 145.204 dizajnera, a podatak da svakih pet sekundi na njihovu stranicu stiže još jedan dizajn možda je najbolja ilustracija opsega posla koji se tu događa. Jako zanimljiv je i CrowdFlower, tvrtka koja preuzima velike projekte i razdvaja ih u manje zadatke koje distribuiru na više od milijun radnika diljem svijeta, koji rade na zahtjev. Zatim skupljaju sve učinjeno i kontroliraju kvalitetu, što je stvarno jednostavan i fleksibilan način da kompanije svih veličina rasporede velike poslove. Svaka nova mušterija dobiva svog crowdsourcing stručnjaka, koji optimizira platformu da bi odgovarala klijentovim poslovnim potrebama, a do sad su napravili više projekata nego ijedna druga tvrtka ove vrste. Među njihovim klijentima su i Microsoft, eBay, Harvard i AT&T, pa je jasno da crowdsourcing ne ostaje samo u teoriji već itekako ulazi i u poslovnu praksu.

Budućnost je svijetla i za crowdfunding, odnosno prikupljanje novca iz gomile. Naime, raste interes za ulaganje u kompanije, ali i želja za demokratskim pristupom. I dok su nekad samo najbogatiji mogli ulagati na tržištu kapitala, danas je to interes srednje klase, čini se da bi kroz nekoliko godina i oni čije materijalno stanje graniči sa siromaštvom mogli ulagati u kompanije. U SAD-u je naime vrlo aktualan zakon kojim bi se trebalo urediti to pitanje. Istina je da ublažavanje regulative oko ulaganja crowdfunding tipa krije i izuzetno velike opasnosti, kao što protivnici zakona stalno naglašavaju, ali potencijal je također golem. Da priča bude još više karikaturalna za moderno doba, republikanac koji predlaže zakon (Patrick McHenry) otkrio je cijeli koncept na pomalo smiješan način – putem twittera. Gledajući tude tweetove, naišao je na jednog marketingaša koji je pozivao na investiranje u jednu pivarsku kompaniju, s ulogom od makar pet dolara. U kratkom vremenu oko pet milijuna Amerikanaca obećalo je uložiti više od 200 milijuna dolara, što propisi nisu dozvolili, ali političara je to navelo na razmišljanje. U ekonomskom okruženju gdje je bankovni kapital rijedak i skup, i drugi su brzo uvidjeli privlačnost ovakve opcije. U svakom slučaju, termin crowdsourcinga, u bilo kojoj od varijanti, sasvim sigurno nije prolazna moda, već je riječ o konceptu koji će poprimati različite oblike i u budućnosti vjerojatno značajno promijeniti sliku svijeta kakvog poznajemo. Kao i kod svih novih trendova, tako i kod ovog, oni koji se ne požure uskočiti na vlak, mogli bi se naći u situaciji da sljedeći za njih i ne dođe.