Mondena odjeća na modne piste stiže iz laboratorija

Bez jakne sa solarnim čelijama trendseteri još mogu izdržati, ali teško žive ako još nisu nabavili haljinu od polivinilskog alkohola.

Tijekom svog života, ljudska bića neprestano su okružena tekstilom. Svakodnevno ga nosimo, svakodnevno se njime koristimo. Kada kažemo tekstil – većini je prva asocijacija odjeća, no tekstil je mnogo više. Uz pomoć današnjih inovacija prisutan je u nezamislivim i oku nevidljivim oblicima. Tekstilne inovacije rezultat su intenzivnih interdisciplinarnih istraživanja i suradnje raznih, laiku nespojivih industrija.

Namjena tepiha isprva je bila zaštita od hladnih podova. Danas nas uz pomoć ugrađenih pametnih mikročipova štite od provalnika pretvarajući običan tepih u iznimno učinkovit alarmni sustav. Tepiši novog tisućljeća nisu samo praktična i lijepa rješenja, već i ‘pametna’. Tepih duraAir transformira, primjerice, štetne tvari kao što su nikotin i formaldehid u bezopasne pare. Ohrabrujuća je pomisao da će budućnost donijeti mogućnost da uz pomoć tekstila kojim smo okruženi pročišćavamo svoju okolinu.

Tekstil će u budućnosti donijeti odgovore na mnoge izazove s kojima se suočavamo, od onečišćenja i klimatskih promjena do demografskih promjena. Mislim da će se često upotrebljavati kao filtrirajući proizvod. U Njemačkoj već imamo sličnu primjenu, filtrirajuće komponente ugrađene su u kućni tekstil. Na primjer, zavjese za bolnice filtriraju mikrobe iz zraka, dok zavjese za hotele filtriraju zrak od neugodnog dima cigareta – kaže Yvonne Hendrych, šefica Ureda Konferencije njemačke tekstilne i odjevne industrije u Bruxellesu.

Slično razmišlja i bivša modna dizajnerica Helen Storey, danas umjetnica koja dizajnira sasvim različito od onoga što je nekada radila za A-listu američkih zvijezda, među ostalima – i za Madonnu. Zamijenivši modne piste laboratorijem, počela se baviti odjećom koja upozorava na ekološke probleme današnjice. Veliku pozornost privukla je izložbom haljine koja se s vremenom raspada. Haljina je napravljena od polivinilskog alkohola koji u dotičaju s vlagom mijenja svoj sastav i ‘odumire’. Time je željela upozoriti na potrebu za recikliranjem, kako jednostavnih stvari poput odjeće i tekstila, tako i onih mnogo opasnijih.

Okupirala ju je i ideja filtriranja, pa je tako zajedno s kolegom Tonyjem Ryanom osmislila traperice koje su katalizatori titanij-dioksida koji se već godinama na sličan način koristi u građevini, a odnedavno i u kozmetici. TiO2 je spoj koji u dodiru sa suncem pretvara štetne u sasvim bezopasne plinove. Njihove traperice napravile su evoluciju u stavu spram odjeće na koju se više ne gleda samo kao na štit od hladnoće ili kao puki modni izričaj, već i ekološki stav i utjecaj.

Dizajner treba biti produktivan, njegov posao je pronaći najbolje rješenje za svog kupca i pronaći kako mu olakšati svakodnevnicu – smatra Aleksandra Dojčinović, hrvatska modna dizajnerica. Helen Storey upravo je takvog mišljenja, pokušava ulješati budućnost nadolazećim naraštajima. Njezina zamisao jest da samim svojim postojanjem i kretanjem novi naraštaji imaju pozitivan i pročišćujući utjecaj na okolinu. Apsolutno su protivno od onoga kako mi danas djelujemo na okoliš.

Davne 1968. Gerd Seidensticker omogućio nam je praktičnost. Njegova je robna marka ‘Schwarze Rose’ uz pomoć materijala Diolen Star proizvela majice koje se ne gužvaju. Ako se nekoliko malenih nabora i stvari nakon pranja i sušenja, prirodna tjelesna toplina i vlaga sama ih za nas izglača. Osim gužvanja, danas nam tekstil pruža i cjelodnevnu zaštitu od UVA zračenja. Uz pomoć nano-čestica stvoreno je i donje rublje s anti-mikrobiološkim završnim slojem koji pomaže pri smanjenju svrbeža kod osoba koje pate od neurodermitisa. Medicina je napravila veliki korak u istraživanja uporabe tekstila u medicinske svrhe. Istraživači trenutačno rade na tekstilu koji bi u točno određenim dozama na kožu ispuštalo blagotvornu aloe veru ili druge sastojke potrebne za medicinska liječenja.

Tekstil nije ostao imun ni na tehnologiju. Mnogi od nas poželjeli su traperice koje im pristaju kao salivene. Upravo to omogućuje 3D skener koji, umjesto da mukotrpnim isprobavanjem dodemo do onih idealnih hlača, skeniranjem određuje dimenziju odjeće koja savršeno odgovara našim proporcijama. Integriranim elektroničkim elementima, tekstil je postao i interaktivan. Odjevni predmeti s takozvanim ‘GPS’ očima sposobni su odašiljati točne koordinate za lociranje vlasnika. Točnost je toliko velika da je moguće odrediti i točan kat zgrade na kojem se osoba nalazi. Ni traper nije izbjegao modernizaciju, u traper jaknu tvrtke Bogner integrirane su fleksibilne solarne čelije koje služe kao izvor napajanja MP3 playera ili mobilnih uređaja. Ona stara isprika ‘iscurla mi je baterija’ više neće biti moguća.