OVRHA

O d početka godine trebala je potpuno početi primjena Ovršnog zakona, no s obzirom na to da su neke njegove odredbe suspendirane, poput one o javnim ovršiteljima, treba pričekati 1. srpnja, dokad si je Vlada dala vremena za moguće promjene zakonskog okvira ovrhe ili samo dosljedan početak primjene Zakona ako možda ne bude promjena. Ipak, to ne znači da se ovrhe ne provode i da dužnici ne trebaju strahovati od blokada i svih nevolja koje nose komplikirajući život i poslovanje.

Međutim, često se previđa vrlo važan instrument koji dužniku pod nekim uvjetima ipak pruža prednosti. Riječ je o primjeni instituta bračne stečevine. Bračna je stečevina, prema Obiteljskom zakonu, sve što se radom steklo tijekom bračne zajednice, dakle i plaća.

Konkretno, ako netko tko je u braku ili izvanbračnoj zajednici (koju zakon izjednačuje s brakom) ima plaću od 20.000 kuna, polovina tog iznosa pripada osobu kojoj se formalno isplaćuje plaća, ali druga polovina posebna je imovina supružnika (bračnog ili izvanbračnog).

Bračnom se stečevinom u praksi često manipuliralo na štetu vjerojatnog. U mnogo se slučajeva jedan supružnik zadužio, a drugi bi poslije tvrdio da o tome nije znao ništa pa su sudovi brisali hipoteke s pola imovine.

Srećom, prošle je godine Ustavni sud napokon stao na kraj takvoj praksi i tumačenju te odredio da neuknjiženi supružnik svoja prava ne može ostvarivati na teret vjerojatnog koji je uknjižio hipoteku, nego upravo na supružnikov teret. Drugim riječima, prednost imaju zemljišnoknjižno pravo i pravna sigurnost, a u drugom su planu Obiteljski zakon i institut bračne stečevine.

U slučaju u kojem vjerojatnik bilo komu blokira sve račune, pa tako, naravno, i onaj na koji prima plaću, treba razlikovati za-tečene zapljenjene iznose i one koji će na temeljnu plaću tek stići na račun. Nije izgledno očekivati da vjerojatnik zapljenjene iznose vrati supružniku koji, već i zato što se trebao brinuti za svoja prava, dakle i pravo vlasništva nad tim novcem. To ne znači da je to pravno bez izgleda za uspjeh, nego samo da su maleni. Isplatio bi se pokušati samo ako je riječ o većim iznosima, pa tako i većem imovinskom interesu.

Potpuno je drukčije, međutim, s plaćama koje će se tek isplati. Jednaku pravnu sudbinu kao plaća imaju druga sredstva ostvarena radom, npr. honorari. U tom je slučaju izvan svake sumnje da se cjelokupna plaća može nastaviti pljeniti samo ako se drugi supružnik tome ne protivi. Ako se protivi, ta je pljenidba već i kao mogućnost potpuno isključena.

Kad je riječ o načinu na koji će taj supružnik iskazati svoje negativno stajalište prema pljenidbi, riječ je u prvom redu o tzv. prigovoru treće osobe u ovrsi. Međutim, može se tražiti tzv. privremena mjera osiguranja kojom se privremeno onemogućuje pljenidba te polovine, ali nakon toga treba pokrenuti parnicu kojom bi se dokazala njezina opravdanost. To je mnogo vjerojatnija mogućnost u izvanbračnoj zajednici, za koju nema javnog registra, i vjerojatna je sumnja vjerojatnika da ga tako pokušavaju izigrati.

U svakoj bračnoj ili izvanbračnoj zajednici iskorištenoj za to da se polovina nečije plaće ili drugog primitka od rada oslobodi blokade i pljenidbe ostaje mogućnost vjerojatnika da na istom temelju, služeći se upravo tvrdnjama o postojanju te bračne ili izvanbračne zajednice, blokira polovinu plaće ili drugog primitka od rada supružnika svojeg dužnika.

Naime, ako je bračna stečevina plaća jednog supružnika, jednaka je pravna sudbina plaće drugoga. Nema različitog tumačenja. To znači da se dužniku kod sličnih primitaka ta mogućnost sprečavanja blokade računa uopće ne isplati jer će ono što dobije na jednoj strani izgubiti na drugoj. Nasuprot tomu, to je dobro rješenje za dužnike čiji supružnici imaju mala primanja ili ih nemaju.