Home / Financije / Sergio Ermotti

Sergio Ermotti

Iako se istraža nad nizom banaka provedenih na nekoliko kontinenata i ide u nekoliko smjerova, za veliku aferu namještanja međubankarskih kamata poteklu od švicarske banke UBS, dosad je zahvatila mnogo velikih banaka kao što su Royal Bank of Scotland, Deutsche Bank, JP Morgan Chase i Citigroup. ‘Nestašne’ se ubrzano rješavaju nepočudnih zaposlenika dok regulatori češljaju njihovo poslovanje. Interno tržište mnogi opisuju kao malen klub probranih banaka i brokera koji igraju prema vlastitim pravilima.

Švicarski bankarski div UBS ponovno se probio na naslovnice svjetskih medija, ovaj put kao jedno od središnjih mjesta novoga financijskobankarskog skandala. Banka u kojoj je donedavno privremeni šef Sergio Ermotti jedva zagrijao stolac u ulozi stalnog šefa nakon što je njegov prethodnik Oswald Grübel otišao zbog skandala s bankinim trgovcem Kwekuom Adobolijem (prokockao u računalnim igrama više od dvije milijarde dolara) prva je priznala istragu koja se u međuvremenu proširila na nekoliko kontinenata i mnogo velikih, uglednih banaka osumnjičenih da su sudjelovali u namještanju međubankovnih kamatnih stopa, prije svega Libora (London Interbank Offered Rate – londonska međubankovna ponudbena kamatna stopa).

Kao i u svim prijašnjim slučajevima, banke spremno nude pojedine trgovce kao krivce za eventualno kriminalno ponašanje, pa je od puknuća afere u ožujku prošle godine do danas bilo nekoliko rundi otpuštanja i suspenzija desetaka ‘odmetnutih’ pojedinaca, ne samo u UBS-u nego i u drugim prozvanim bankama. Istraživanje je početkom godine svakako dobila zamah – obuhvatila je Europu, Sjevernu Ameriku i Japan, brokere i posrednike, ali i druge institucije poput ‘hedge’-fondova koji se klade na kretanje stopa u Liboru i drugim ključnim stopama (Tibor – tokijska verzija; Euribor – europska verzija). Jer, ne smije se zaboraviti, financijski sektor golema je kladionica, nerijetko s namještenim ishodom. Zgodno je spomenuti da stopa Libor služi kao referentna točka za kretanje otprilike 350 bilijuna dolara vrijednih financijskih proizvoda, među kojima su kreditne kartice, hipoteke i krediti za automobile ili obrazovanje, stoga čak i malena promjena veoma utječe na cijene i kretanje mnogo proizvoda.

UBS si je ovaj put osigurao nešto bolji položaj suradnjom s vlastima, odnosom započetim prošle godine kad je banka priznala da su joj američko Ministarstvo pravosuđa i švicarska regulatorna agencija dodijelili status ‘uvjetnog imuniteta’, a u vezi s mogućim kršenjem antitrustovskih zakona pri predavanju procjene kretanja kamatne stope u određivanju Libora za japanske jene i Tibora.

Prozvani trgovci pak ništa ne ‘kuže’: dvojica svježe suspendiranih iz UBS-a izjavila su Financial Timesu da im uopće nije jasno zašto su suspendirani. Istraživa koja se koordinirano provodi u suradnji čak deset mjero davnih agencija u nekoliko zemalja ispituje jesu li trgovci u različitim bankama pokušali dogovarati stope koje se predaju odborima zaduženima za utvrđivanje referentnih stopa u različitim jurisdikcijama. Zasad je jedino japanski regulator prije dva mjeseca sankcionirao UBS i Citigroup zbog prijašnjih pokušaja utjecanja na Libor za jen i Tibor radi poboljšanja vlastitih rezultata. I druge su banke reagirale suspenzijama ili otkazima zaposlenicima zaduženima za određivanje međubankovnih kamatnih stopa.

Citigroup je, primjerice, morao otpisati 50 milijuna dolara nakon odlaska dvaju trgovaca optuženih u sklopu te istrage, iako neslužbeni izvori govore o iznosu većem od navedenoga. Riječ je, navodno, o Thomasu Hayesu, trgovcu proizvođa vezanih uz jen, i Christopheru Cecereu, njegovu nadređenome. Neregularnosti u kreiranju Tibora otkriveno su kad ih je prijavio jedan od Citijevih zaposlenika. Hayes je svojedobno doveden upravo iz UBS-a kao zvijezda zadužena za oživljavanje posla u Tokiju. Čovjek je, očito, radio upravo to. U britanskom je Barclaysu pod istragom zbog namištenja Euribora Philippe Moryoussef koji je iz banke otišao još 2007. i danas radi u japanskom financijskom holdingu Nomuri. Najveći svjetski broker internih informacija (za zatvoreno bankarsko tržište) Icap, inače u vlasništvu najvećeg prikupljača donacija za britansku Konzervativnu stranku Michaela Spencera, jednog je zaposlenika suspendirao i dvojicu poslao na prilisan odmor. Sličnih će poteza vjerojatno biti i u druga dva velika brokera te vrste Tullett Prebonu i RP Martinu, gdje je također počelo regulatorno njuškanje.

Zbog golema utjecaja tih stopa na svakodnevno bankarsko poslovanje diljem planeta razumljivo je veliko zanimanje regulatornih tijela u raznim dijelovima svijeta. Interno tržište mnogi opisuju kao malen klub probanih banaka i brokera koji igraju prema vlastitim pravilima utvrđenima još 70-ih godina prošlog stoljeća, kad je ukinjanje zlatnog standarda pokrenulo eru nepredvidljivih tečajnih promjena i stvorilo potrebu za posrednicima u međubankovskom trgovanju.

Sustav kreiranja Libora pomalo je, dakle, zastario. Koncipiran je tako da banke svaki dan predaju svoju ocjenu troškova pozajmljivanja (prema kojoj stopi mogu pozajmiti novac u različitim valutama u različitim razdobljima). Nekoliko se najviših i najnižih ponuda odbaci, a prosjek preostalih (svaki dan anketira se od osam do 20 banaka, ovisno o kojem je tečaju riječ) ujedno je dnevna stopa. Libor je najvažnija i najnestalnija stopa koja pokriva 10 valuta u 15 vremenskih razdoblja, od prekonoćnog pozajmljivanja do 12 mjeseci. Euribor se odnosi samo na pozajmljivanje u eurima, Tibor na jen. Kritičari kao veliku manjkavost tog sustava navode to što se temelji na procjenama banaka i omogućuje banci da prijavi nerealno nisku kamatnu stopu, stvarajući tako privid boljeg stanja svojih financija (viša kamatna stopa sugerira veći rizik pozajmice).

Sergio Ermotti preuzeo je skandalima potreseni UBS potkraj 2011., a početak ove godine odmah je donio novi. Banka se sumnjiči da je sudjelovala u namještanju međubankovnih kamatnih stopa. Sadašnji šef banke čijim je priznanjem istrage pozornost javnosti usmjerena na problem međubankovnog pozajmljivanja slika je i prilika umreženosti bankovnog sustava i jedan od rijetkih ljudi koji je, očito, odmalena sanjao da bude bankar, vjerojatno zato što je Švicarac. U petnaestoj godini, naime, Sergio Ermotti napustio školu kako bi mogao ći stopama svog oca – šegrtovati u banci – ali tijekom karijere ipak je prikupio i službene certifikate za svoj bankarski talent. Radio je u Citibanku, Merrillu Lynchu, UniCreditu i, napokon, u rujnu prošle godine, nakon skandala s Adobolijem, zasjeo je u stolac šefa UBS-a kao vršitelj dužnosti, a onda je dva mjeseca poslije potvrđen kao šef.

Od Tokija preko Singapura do Londona neki su trgovci, pretpostavljaju istražna tijela, pokušavali utjecati na kretanje Libora i sličnih mjerila kako bi izvukli profit na derivativima vezanih uz te stope, što je visokorangirani zaposlenik u financijskoj industriji slikovito prokomentirao: ‘To je samo još jedan primjer laganog kapanja ljige diljem industrije. Koliko još možemo podnijeti?’ Pipci istraga utemeljeni su na trima različitim teorijama. Prema prvoj, banke su se svjesno udružile kako bi tijekom ekonomske krize držale stope umjetno niskima i tako djelovale financijski stabilnije. Druga eskulpira banke i pretpostavlja da su trgovci u pojedinim bankama i ‘hedge’-fondovima na svoju ruku pokušali utjecati na kreatore stopa u svojim i drugim bankama u svrhu zarađe na kamatama financijskih derivativa. Posljednja je varijanta svojevrsna kombinacija prvih dviju i polazi od teze da su trgovci možda dobili upozorenje od banaka ili internih brokera o tome u kojem bi se smjeru stope mogle razvijati.

Možda je u tom smislu indikativna tvrdnja Tan Chi Mina, RBS-ova zaposlenika koji je dobio otkaz prošle godine upravo zbog sumnje da je pokušao utjecati na Libor. On je u tužbi protiv banke tvrdio da je bila riječ o uobičajenoj bankovnoj praksi. U Britaniji je regulatorno tijelo Financial Services Authority pokrenulo istragu nad bankama koje su informacije prijavile ili su u prošlosti već imale ‘problema’. Prema zasad dostupnim informacijama po opsegu sumnjivih aktivnosti vode upravo UBS i Citigroup. ‘Trgovci derivativima koji rade za mnogo financijskih institucija možda su manipulirali predajom procjena koordiniranjem svojih djelatnosti, utječući tako na te stope u svoju korist’, stoji u službenom priopćenju Švicarske komisije za konkurenciju koja trenutno istražuje čak 12 banaka u vezi s tim slučajem.

Dugo samo jedna od mnogih glasina o muljažama u financijskom sektoru dobila je napokon institucionalni epilog, a javnost uvid u još jedno leglo financijskih muljaža i u mogućnost da velike banke funkcioniraju kao kartel. Priča se razvija gotovo jednako kao nedavne afere u kojima su pojedini trgovci bili osuđeni zbog kockanja s milijardama radi maksimiranja profita banci, koje je izmaknulo kontroli. Riječ je, naravno, o individualnoj krivnji i zastranjenju pojedinaca zaposlenih u bankama, nikako o poslovnoj praksi na razini institucije. I u tom slučaju. Ipak, u prijašnjim je situacijama prostor za prihvaćanje takve teze, bar načelno, bio mnogo veći. Vrlo je teško vjerovati da se pri namještanju braće Libora, Tibora i Euribora u isto vrijeme tako ponašalo u najvećim svjetskim bankama i da su se zaposlenici na nižim razinama na tri različita kontinenta dogovarali bez znanja drugih u svojim organizacijama. Opseg te operacije čini se prevelikim da bi bio ograničen na nekoliko preambicioznih pojedinaca. No ne treba imati nikakve iluzije: kakav god bio ishod istraga, nitko osim tih nekoliko žrtvenih jaraca neće odgovarati ni ovaj put.