Tijekom svog života, ljudska bića neprestano su okružena tekstilom. Svakodnevno ga nosimo, svakodnevno se njime koristimo. Kada kažemo tekstil – većini je prva asocijacija odjeća, no tekstil je mnogo više. Uz pomoć današnjih inovacija prisutan je u nezamislivim i oku nevidljivim oblicima. Tekstilne inovacije rezultat su intenzivnih interdisciplinarnih istraživanja i suradnje raznih, laiku nespojivih industrija.
Namjena tepiha isprva je bila zaštita od hladnih podova. Danas nas uz pomoć ugrađenih pametnih mikročipova štite od provalnika pretvarajući običan tepih u iznimno učinkovit alarmni sustav. Tepiši novog tisućljeća nisu samo praktična i lijepa rješenja, već i ‘pametna’. Tepih duraAir transformira, primjerice, štetne tvari kao što su nikotin i formaldehid u bezopasne pare. Ohrabrujuća je pomisao da će budućnost donijeti mogućnost da uz pomoć tekstila kojim smo okruženi pročišćavamo svoju okolinu.
Tekstil će u budućnosti donijeti odgovore na mnoge izazove s kojima se suočavamo, od onečišćenja i klimatskih promjena do demografskih promjena. Mislim da će se često upotrebljavati kao filtrirajući proizvod. U Njemačkoj već imamo sličnu primjenu, filtrirajuće komponente ugrađene su u kućni tekstil. Na primjer, zavjese za bolnice filtriraju mikrobe iz zraka, dok zavjese za hotele filtriraju zrak od neugodnog dima cigareta – kaže Yvonne Hendrych, šefica Ureda Konfederacije njemačke tekstilne i odjevne industrije u Bruxellesu.
Slično razmišlja i bivša modna dizajnerica Helen Storey, danas umjetnica koja dizajnira sasvim različito od onoga što je nekada radila za A-listu američkih zvijezda, među ostalima – i za Madonnu. Zamijenivši modne piste laboratorijem, počela se baviti odjećom koja upozorava na ekološke probleme današnjice. Veliku pozornost privukla je izložbom haljine koja se s vremenom raspada. Haljina je napravljena od polivinilskog alkohola koji u dotičaju s vlagom mijenja svoj sastav i ‘odumire’. Time je željela upozoriti na potrebu za recikliranjem, kako jednostavnih stvari poput odjeće i tekstila, tako i onih mnogo opasnijih.
Okupirala ju je i ideja filtriranja, pa je tako zajedno s kolegom Tonyjem Ryanom osmislila traperice koje su katalizatori titanij-dioksida koji se već godinama na sličan način koristi u građevini, a odnedavno i u kozmetici. TiO2 je spoj koji u dodiru sa suncem pretvara štetne u sasvim bezopasne plinove. Njihove traperice napravile su evoluciju u stavu spram odjeće na koju se više ne gleda samo kao na štit od hladnoće ili kao puki modni izričaj, već i ekološki stav i utjecaj.
