Ukorak s trendovima razvoja obradnih sustava

Direktor tvrđi da virusni soj vrijedan 25 milijuna kuna nije bio predmet pretvorbe i privatizacije pa predlaže AUDIO-u da se Zavod dokapitalizira za toliko iznos izdanjem novih dionica, što bi smanjilo udjele drugih dioničara.

Kad bi se Imunološki zavod dokapitalizirao s 25 milijuna kuna, to bi prema zadnjoj vrijednosti dionice (140 kuna) značilo emisiju 178.571 dionice. Kako se predlaže, te bi dionice završile u državnom portfelju pa bi državni udjel u vlasništvu Zavoda porastao sa 73 na 85 posto, što bi značilo apsolutnu kontrolu nad tvrtkom. Ostali dioničari izgubili bi 12 posto i mogućnost da zajedno drže kontrolni paket jer bi njihov udjel pao s 27 na 15 posto.

Vijest da je Imunološki zavod u 2011. primijetio zaboravljenu imovinu – matični virusni soj Edmonston-Zagreb – koji je Grant Thornton revizija d.o.o. procijenila na 25 milijuna kuna, čini se, neće biti dobra za sve dioničare te tvrtke u većinskom državnom vlasništvu. Naime, Darko Dvornik, direktor tvrtke, priopćio je da je predložio da se tvrtka izdajem novih dionica dokapitalizira za iznos od 25 milijuna kuna.

• Budući da imovina koju je Uprava procijenila uz pomoć ugledne revizorske tvrtke nije bila predmet pretvorbe i privatizacije Imunološkog zavoda, predložili smo Agenciji za upravljanje državnim imovinom (AUDIO) da ga dokapitalizira za taj procijenjeni iznos, što bi povećalo njezin udjel – kaže Dvornik.

No to znači da ostali dioničari, koji drže gotovo 27 posto, od novoprocijenjene vrijednosti neće dobiti ništa. Jedan od malih dioničara Tomislav Tukić, koji je i sam sudjelovao u poticanju procjene vrijednosti matičnoga virusnog soja, razočaran je ponašanjem prema malim dioničarima.

• Uvjeran sam da je u tom slučaju riječ isključivo o imovini tvrtke jer se taj virusni soj na desetke godina eksploatirao u ime tvrtke i za njezin račun. Evidentiran je u svim službenim dokumentima, i domaćim i međunarodnim, kao imovina Zavoda, stoga je nevjerovatno i nadasve štetno i za tržište kapitala u cjelini razmišljanje o dokapitalizaciji vrijednošću toga virusnog soja jedino u korist države – objašnjava Tukić.

Iz AUDIO-a su poručili da je u tijeku postupak provjere elabirata o pretvorbi i privatizaciji radi utvrđivanja činjenica o procijenjenosti te imovine i mogućnosti njezina uključenja u temeljni kapital Država.

Razloge povećanja vrijednosti samo državnog udjela u Imunološkome ravnatelj Dvornik vidi u prošlom slučaju koji se odnosio na tu tvrtku kad je 2005. zemljište u Brezju, koje nije bilo procijenjeno u postupku privatizacije i pretvorbe, ušlo kao povećanje temeljnog kapitala Imunološkom zavodu na iznos od 9,3 milijuna kuna. Stoga, navodi Dvornik, matične serije virusa nisu bile predmet privatizacije i pretvorbe 1993., odnosno u trenutku privatizacije i pretvorbe to nije bilo procijenjeno, stoga nije ušlo u temeljni kapital.

Dodaje da će se, ako Skupština odluči da se Imunološki zavod dokapitalizira, povećati tvrtkina imovina i da će se, napokon, u poslovne knjige unijeti imovina koja je, prema njegovoj procjeni, sigurno najveća snaga i vrijednost Imunološkog zavoda. To će zasigurno donijeti mnogo pozitivnih učinaka svim dioničarima.

Drukčije misli Tukić, koji kaže da razloge zbog kojih se svjetski vrijedan virusni soj nije primjereno vrednovao u bilanci tvrtke treba tražiti u neznanju bivših nadzornika i uprava ili njihovu nehtijenju njegova vrednovanja. Smatra da jedino pravo rješenje za Imunološki zavod treba tražiti u privatizaciji dokapitalizacijom, pri kojoj će država zadržati kontrolni paket, odnosno 25 posto plus jednu dionicu. Tvrdi da je nužno pronaći kvalitetnog partnera koji će istodobno osigurati široko međunarodno tržište i novcem od dokapitalizacije proširiti kapacitete toliko da budu na svjetskoj razini.

• Imunološki bi samo u tom slučaju postao vrlo vrijedna kompanija na međunarodnoj razini, što bi bilo na dobrobit svih i društva u cjelini – zaključuje Tukić.

Ta u prošlosti loše vođena tvrtka, koja je zbog toga izgubila svjetski ugled i zato mnoge unosne poslove na kojima sad bogatstvo stječu druge farmaceutske tvrtke, možda skriva još neke neprimijećene vrijednosti. Prema nekim izvorima iz te tvrtke osim najvrednijega virusnog soja protiv ospica Edmonston-Zagreb postoje još dva virusna soja i više od sto-tinu bakterijskih. Bez obzira na završetak te priče, koja uvelike sliči onoj s RIZ Odašiljačima kad se dug vraćen tvrtki isplatio samo državi, ne svim dioničarima, postavlja se pitanje hoće li svaki novi pronalazak ‘zaboravljenje’ imovine iziskivati dokapitalizaciju samo državne imovine.