Proizvodnu cijenu sirovog mlijeka nižu od 3,5 kuna za litru mogli bi postići samo stočari koji nisu uzimali kredite da bi ulagali u veću proizvodnju i koji raspolažu velikom, okrupnjelom površinom zemlje. A takvih nema.
Opterećeni su standardima koje su im nametnuli pre-rađivači, što je značilo da se mora ulagati u tehnologiju i tehniku. Tako su im se troškovi povećali, tvrdi, najmanje 40 posto, ako ne i 50. Najskuplja je pak stavka za stočnu hranu (dio za kabastu krmu, tj. slamu, a dio za koncentriranu stočnu hranu).
U obzir se mora uzeti i amortizacija, no problem je što mnogo proizvođača uopće ne računa pa se poslije suočava i s time. U velike troškove ubrajaju se također cijena rada i veterinarske usluge, koje su prilično skupe – objašnjava Deže.
Upravo se njezina računica poklapa s onom koju nam je iznio stočar Nikola Andrić iz Lasovca pokraj Bjelovara, trenutačno okupiran barikadama oko Dukatove Sirele u Bjelovaru. Ima 50 krava koje na godinu proizvedu 325 tisuća litara mlijeka (jedna krava u normalnim uvjetima daje u prosjeku 6,5 tisuća litara na godinu), a godišnji su mu troškovi otprilike 1,3 milijuna kuna. Na stočnu hranu otpada do 40 posto, tako da samo za nju Andrić izdvoji 520 tisuća kuna. Gnojivo i zaštitna sredstva skupi su, male su parcele zemlje, k tomu rascepkanje, zbog čega su i manje ekonomične. Posebna je priča gorivo, koje je u utorak poskupjelo, što se uskoro ponovno očekuje.
Na radnu snagu otpada 15 posto troškova i 12-ak posto za skupe veterinarske usluge. Tu je i amortizacija, na kojoj smo pomalo testirali Andrića ne pitajući za nju. No sâm ju je spomenuo, onako kao Deže. Računajući na to da krave daju optimalnu količinu mlijeka u tri godine, na amortizaciju otpada 15 posto, a osim toga mora se uzeti u obzir amortizacija mehanizacije i objekata od također 15 posto.