Xperia™ S – prvi Sonyjev smartphone

Prednosti ulaganja u otvorene investicijske fondove uključuju mogućnost ostvarivanja visokih prinosa u odnosu na klasične metode štednje, ulaganje u mnogo različitih vrijednosnih papira što smanjuje rizik ulaganja, jednostavnost ulaganja (trajni nalog i sl.), mogućnost ulaganja manje novca (početni ulog može biti 100 kn), mogućnost prodaje udjela u svakom trenutku, te upravljanje novcem od strane iskusnih fondovskih menadžera.

Nedostaci ulaganja u otvorene investicijske fondove obuhvaćaju nesigurnost prinosa ulaganja (veća nesigurnost, veći rizik), nedostatak državnog jamstva za financijski ulog u odnosu na klasičnu bankovnu štednju, nedostatak nadzora nad fondovskim ulaganjima, rizik promjene tečaja (promjene vrijednosti fondovske imovine u odnosu na obračunsku valutu), potencijalno loš utjecaj političkih događaja na burzu i smanjenje vrijednosti fondovske imovine, te likvidnost (teškoće s prikupljanjem novca za isplatu).

Ulaganje nosi rizik, a veći rizik ne znači nužno i veće prinose – upozorava Repecki i dodaje da treba imati na umu da prinosi iz prošlosti nisu jamstvo za buduće. Najsigurniji su novčani i obveznički investicijski fondovi jer uglavnom ulažu u najmanje rizične instrumente, no njihovi prinosi su zbog toga najniži. Oni s manje hazarderske krvi usmjeravaju štednju u takve fondove, vjerojatno imajući na umu staru mudrost: nikad se ne kladite na više nego što ste spremni izgubiti.

U vrijeme najvećeg interesa za fondove, dionički fondovi su bili u središtu pozornosti zbog visokih prinosa, dok su konzervativni oblici fondova poput obvezničkih i novčanih bili zanemareni, pa šira javnost možda nije bila svjesna postojanja fondova s vrlo malim rizikom. Vjerujem da će se to promijeniti – smatra Repecki.

Prema njegovim riječima, zbog nestabilnih prilika na dioničkim tržištima, posljedice su najviše osjetili fondovi koji su im najizloženiji, odnosno dionički i mješoviti. Obveznički fondovi su postizali uglavnom pozitivne rezultate, a očekivano, u novčanim fondovima vrijednosti udjela nisu padale na godišnjoj razini.

Analiza Repeckoga pokazuje da su od deset najboljih fondova prema ostvarenom prinusu svi iz skupine novčanih. Rezultati fondova u rasponu su od -41,62 posto do +3,89 posto. Ova godina počela je optimistično. Među dioničkim fondovima, prema vrijednostima od 13. veljače 2012., pet ih je poraslo za više od deset posto, a najuspješniji fond KD Nova Europa više od 15 posto – govori Repecki.

Dodaje da se za najveće euforije na dioničkim tržištima, 2007., imovina fondova približila iznosu od 30 milijardi kuna, a nakon pada dioničkih indeksa, takvo kretanje pratila je i imovina fondova. Ukupna imovina fondova potkraj prošle godine vrijedila je 11,5 milijardi kuna.

Od toga, većina, 63,01 posto, otpada na novčane fondove, koji služe kao sigurno utočište za kratkoročne viškove likvidnosti, pa ih vrlo često rabe i pravne osobe. To je jedan od razloga zbog kojih novčani fondovi imaju najveću imovinu – objašnjava Repecki.

Slijede dionički fondovi, u kojima je 18,85 posto ukupne imovine, odnosno 2,2 milijardi kuna; zatim mješoviti s 11,85 posto, a na posljednjem su mjestu obveznički, u koje je uloženo 6,30 posto ukupne imovine, odnosno 723,4 milijuna kuna. Usporedi li se štednja građana u bankama, vrijedna više od 120 milijardi kuna (a ukupnih je depozita otprilike 180 milijardi kuna) i imovina fondova, ima prostora za rast potonjih. Štoviše, velikoga.

Takav bi mogao postati i interes za tu vrstu štednje čija kvaliteta, među ostalim, proizlazi iz brze prilagodbe novim uvjetima. Fondovi izravno ovise o stanju na tržištu. Kad se stabiliziraju svjetska gospodarstva, stabilizirat će se burze, a onda će se povećati i zanimanje za fondove – zaključuje Repecki.