Mnogi ljudi kažu da odjeća kupljena na tržnici nije nužno lošija kvalitete od skupljih marki koje kupuju u trgovinama. Odjeća, kao i mnogi drugi proizvodi, je poznata po tome da je često preskupa, a kvaliteta u mnogim slučajevima ne opravdava cijenu. Kupci definitivno prepoznaju da je kvaliteta važna osobina proizvoda i usluga. No, čini se da je takozvana kvaliteta u stalnom opadanju, dijelom zbog outsourcinga proizvodnje u zemlje Dalekog Istoka i internacionalizacije trgovine i konkurencije, dok razlika u cijenama ostaje.
Zaključak je, ljudi žele kvalitetu, ali ne žele plaćati previsoku cijenu. A kako tvrtke osiguravaju kvalitetu u vremenima masovne proizvodnje? Od 1980-ih, razvijene su razne metode za poboljšanje kvalitete proizvoda ili usluga širom svijeta, nakon što je otkriveno da je tajna konkurentskog uspjeha tada vodećih japanskih proizvođača ležala u kvaliteti. Japanci su imali sustav kvalitete koji im je omogućio proizvodnju boljih proizvoda od njihovih američkih i europskih rivala.
Nakon Drugog svjetskog rata, Japan je odlučio učiniti poboljšanje kvalitete nacionalnim imperativom kao dio obnove svoje ekonomije i zatražio pomoć nekih američkih stručnjaka. Implementacijom američkih ideja u svoje menadžerske politike i proizvodne procese, japanske su tvrtke ubrzo došle do dominacije na svjetskom tržištu. Oni su doprinijeli brojnim uspješnim metodama kvalitete koje su kasnije prihvatili zapadni proizvođači, a najpoznatija među njima je TQM (Total Quality Management) koja zahtijeva da tvrtka održava svoje standarde kvalitete u svim aspektima svog poslovanja, ne samo u proizvodnji.
