Home / Biznis i politika / Struk od 34 centimetra

Struk od 34 centimetra

Odakle se taj višak stvorio niti su se promatrali procesi. Treba vidjeti, dodaje, koliko i za koje smo vrijeme spremni ulagati u tehnologiju i u skladu s tim izrađivati procjenu potrebnog broja radnika. Bilo je bitno da sustav funkcionira, bez obzira na efekt – objašnjava.

Smeta mu kako javnost percepira HŽ. Kaže da je to tvrtka od državnog interesa te da u tom smislu treba i promatrati državne subjekte. Država je dužna stajati iza tvrtke, a menadžment ima zadatak ostvariti što je moguće veće prihode i smanjiti rashode kako bi država bila manje opterećena. To samo može značiti znatne izdatke države i u sljedećim godinama liberalizacije tržišta i dolaska stranih kompanija na domaće tržište. Dok smo razgovarali s njim, stekli smo dojam da se radi o čovjeku koji je dugo čekao ovu priliku i koji pomalo likuje u cijeloj ovoj situaciji. Ta, čamio je u nekom uredu kao savjetnik predsjednika Uprave HŽ Infrastrukture Branimira Jerneića pa stoga i ne začuđuje njegova ogorčenost. Ipak, tvrdi da se ni u kojem slučaju ne može reći da je osvetoljubljiv, dapače, tvrdi da će mu kriterij za izbor suradnika biti sposobnost.

No sugovornici navode da nisu sigurni da je kriterij za njegov izbor bila sposobnost. ‘To je političko imenovanje’, tvrdi jedan sugovornik, a drugi kaže da za njegova bivšeg mandata u Upravi HŽ-a nije donio nijednu kvalitetnu odluku. On pak tvrdi suprotno – kada je u HŽ došao s mjesta direktora tvornice strojeva Bratstvo (koju je vodio nakon stečaja), imao je veliku odgovornost kao komercijalni direktor. Bio je odgovoran za operatera u prijevozu putnika i tereta te je po internoj raspodjeli bio koordinator Uprave za marketing, financije, kontroling, nabavu, ljudske resurse, informatiku te za HŽ-ova ovisna društva. Na takvim mjestima morao je donositi važne odluke.

Jedan nam sugovornik opet tvrdi da slijedi revanšizam jer je nova ekipa dosta ljutita i željno je čekala povratak, što se vidi i po, sugerira, imenovanjima članova nadzornih odbora HŽ-ovih tvrtki.

To je dokaz da se ništa novo neće dogoditi u HŽ-u. Nova je samo upravljačka garnitura, a i ona će jednog dana biti stara – kaže.

Neki pak, iako ne skrivaju sumnjičavost u izbor nove Uprave, kažu da je Valčić dosta elokventan i da razumije procese u HŽ-u. Dobar je teoretičar, ali kao menadžer nije ostao zapažen. Nedostaje mu hrabrosti za ključne odluke, no dobro zna analizirati stanje, a i upozoravao je na neke nelogičnosti i dubioze koje se stvaraju u tvrtki. Ima i onih koji misle, poput njegova suradnika, da ima menadžerske kvalitete koje će tek sad izaći na vidjelo jer je postao prvi čovjek kompanije. Prema njemu, dobro promišlja, spreman je potrošiti vrijeme za odluku, no kada je donese, vrlo je ekspeditivan, traži što je moguće brže provođenje. Valčić pak za sebe kaže da se libi biti strog prema suradnicima.

Da se ipak drži određenih principa te da nije samo politički obojen zbog bliskosti sa SDP-om, argumentira situacijom u propaloj Geotehnici u kojoj je kao član Uprave pokazao, kaže, nepopustljivost. Izradio je program restrukturiranja 1999. koji je prihvatila tadašnja vlada, ali je i predložio da se formira potpuno nov tim. No oni su bili veliki pa su mu ponudili da preuzme mjesto predsjednika Uprave, ali s dotadašnjim timom, što je on, kaže, rezolutno odbio.

Postoje principi od kojih ne odstupam – tvrdi Valčić.

Zanimljivo je da je karijeru gradio u tvrtkama koje se baš nisu proslavile. Osim Bratstva i Geotehnike bio je stečajni upravitelj Name, a radio je i u tadašnjoj Jugokeramici punih 12 godina (to mu je bilo prvo zaposlenje nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu) te je već tada, dodaju, doživio nešto što će mu se poslije događati i u HŽ-u. U zaprešićkoj je tvrtki imao ambicije postati direktor nabave, no nije prošao, zamjerio se čak nekim ljudima i tad osjetio hladan odnos dotadašnjih bliskih suradnika. Odande je otišao u Hrvatski fond za privatizaciju kao viši stručni savjetnik. Nakon poraza Račanove vlasti potkraj 2003. Valčić gubi poziciju u HŽ-u. Doduše, bio je v. d. direktora financija do svibnja 2004., a nakon toga, iako je radio na nekim projektima, uglavnom je vrijeme proveo u hladovini. Vidljivo je da ga vrijeđa to što su neki mediji objavili kako je ljenčario u uredu čitajući novine. Jedan sugovornik misli da je u pitanju njegova manjkava menadžerska kvaliteta, jer bi svaka uprava nastojala iskoristiti svoje kadrove, pa makar nije ‘njihov’. On pak rezignirano tvrdi da mu smisleno nisu davali nikakve zadatke, ali je zato iskoristio priliku i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na temu ‘Istraživanje faktora razvoja i restrukturiranja hrvatskog željezničkog teretnog prijevoza’.

Renea Valčića, bio u hladovini iz ovih ili onih razloga, očekuje razdoblje kada bi mu moglo biti jako vruće, jer osim restrukturiranja i liberalizacije tržišta prijeti mu vrlo moguć sukob s nezgodnim sindikalima. Dobio je priliku da opovrgne one koji sumnjaju.