Upitna metodologija

Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima cijena autoplina za 50 posto premašuje cijenu najprodavanijeg benzina. Apsurd je to veći što je Hrvatska i jedina europska zemlja koja ukapljenog plina više izvozi nego što ga troši.

Od svibnja 2009. najviša cijena ukapljenog naftnog plina (UNP-a) utvrđuje se Pravilnikom o utvrđivanju cijena ukapljenog naftnog plina, a on se odnosi na UNP koji se koristi u industriji i domaćinstvima kao energet (plinske boce i spremnici) i UNP za automobile (autoplín). Pravilnik je donijelo Ministarstvo gospodarstva, a za ožujak je najviša dopuštena cijena UNP-a 6,19 kuna. Prodajne cijene UNP-a utvrđuju se svaki mjesec, odnosno obračun se vrši posljednjeg dana u mjesecu i primjenjuje se od prvog dana sljedećeg mjeseca. Njegova cijena po najprije ovisi o kretanju cijena na tržištu Mediterana, kao i o kretanju tečaja dolara prema kuni.

U formuli za izračun cijene UNP-a ugrađeni su i fiksni troškovi vozara i osiguranja, trošarinskog skladištenja i manipulacije te troškovi sekundarne manipulacije, obrade, transporta i skladištenja, uključujući i maloprodajnu maržu.

Mnogima je i više nego sporno da se cijena UNP-a u Hrvatskoj veže uz cijenu na mediteranskom tržištu jer ga u Hrvatskoj ima i više nego dovoljno. Za hrvatske potrebe dostaje približno 160 tisuća tona na godinu (za autoplín, plinske boce i spremnike), a Ina je, primjerice, u 2010. godini proizvela više od 300 tisuća tona UNP-a, dok je izvoz iznosio 155 tisuća tona. Drugi pak tvrde da upravo zato što je UNP derivat srove nafte njegova cijena ovisi o cijeni srove nafte na slobodnom tržištu. Ipak, samo dobivanje UNP-a iz nafte ništa ne stoji, odnosno dobiva se samom destilacijom nafte, htjeli mi to ili ne, pa stoga ovisi o politici svake zemlje hoće li stimulirati njegovo korištenje ili neće.

Stručnjaci ističu da smo jedina zemlja u Europi koja izvozi svoj ukapljen plin, dok sve ostale zemlje potroše vlastiti plin i tek ga onda uvoze, a to pokazuje da nismo spremni za ekološku energetsku politiku. Većina zemalja EU, posebice Italija, nude različite subvencije i olakšice za korištenje ekološki prihvatljivih alternativnih goriva kao što je autoplín. Naime, riječ je o čistom gorivu koje proizvodi bitno manje štetnih emisija ispušnih plinova u odnosu na standardna (benzin i nafta) goriva.

No u Hrvatskoj ne samo da se ne stimulira ugradnja autoplina nego cijenu ugradnje spremnika dodatno opterećuje i atest koji kod prve registracije iznosi tisuću kuna kao i dodatnih 550 kuna naknade za ceste za osobne automobile.

Upućeni u problematiku s UNP-om u Hrvatskoj ističu njegovo nepotreban uništavanje, odnosno spaljivanje svakog tjedna u Ininim rafinerijama u Sisku i Rijeci (riječ je o sto-tinama tona) jer Ina, kao jedini proizvođač UNP-a, nema mogućnosti njegova skladištenja. Navedno od 1970. godine Ina nije povećala spremnički kapacitet za skladištenje ukapljenog plina.

Također, sporna je kvaliteta UNP-a koji proizvodi nacionalna naftna kompanija. Zbog zastarjelosti sisačke rafinerije Ina, tvrde upućeni, ne može proizvesti kvalitetan ukapljen plin, pa se tako na tržištu nalazi autoplín loše kvalitete koji sadrži mnogo sumpora i olefina (masni talog) što jako štetni ugrađenim plinskim spremnicima. Iako taj plin kvalitetom ne zadovoljava europski standard EN 589, kao što je određeno u pravilniku Ministarstva gospodarstva, on se ipak prodaje po europskim cijenama. Stoviše, autoplín u Hrvatskoj jedan je od skupljih u Europi.

Osim Ine koja je proizvođač i distributer na hrvatskom tržištu djeluju još tri velika distributera UNP-a, a to su hrvatski Butan Plin, član SHV Gas grupe, jednog od najvećih svjetskih distributera autoplina, slovenski Petrol i Crodux plin. Manje količine UNP-a uvoze, no većinu, više od 70 posto ukapljenog plina kupuju od Ine. Inače u Hrvatskoj je registrirano približno 70 tisuća vozila na autoplín, a cijena ugradnje plinskih instalacija kreće se između šest i osam tisuća kuna.