Svjetskih intelektualaca tu je ostavio svoj trag. U Argentini kažu da postoje Argentinci i Porteñosi. Iako je utjecaj Španjolaca nepriklasen, Porteñosi su mnogo više Talijani nego Španjolci. U njihovu izgledu, gestikulaciji i govoru vidi se jug Apeninskog poluotoka. Imaju svoj vlastiti sleng (lunfardo), modu i gard. Osim što ćete na rastanku čuti ‘chau’, a ne ‘adios’, Porteñosi od Talijana baštine dozu arroganci i nadmenosti zbog čega nisu pretjerano omiljeni ni u Argentini ni u ostatku Južne Amerike. Oni pak misle da samo zbog nesretnih sudbine i povijesne nepravde žive u ‘Trećem svijetu’, a kad već žive u njemu, onda je Buenos Aires jedino što tamo vrijedi vidjeti. Sve to ne umanjuje njihovu neposrednost i gostoljubivost. Pri prvom upoznavanju, i svaki sljedeći put, neizbježan je poljubac u obraz.
Jedan od poznatijih opisa Buenos Aires sažeto i prilično točno kaže da on ima sofisticiranost dijamanta, draž neobrijanog Casanove, um frenetičnog ludaka i gard slavnog supermodela. Turbulentna povijest, ekonomske krize, vojne diktature i korupcija utjecali su na stanje svijesti Buenos Aires. Ponešto o njoj govori i podatak da je to grad s najviše plastičnih kirurga i psihoterapeuta po stanovniku. Jedan dio najvećeg kvarta Palerma prigodno se zove Villa Freud.
Život u Buenos Airesu je drugačiji – reći će Porteñosi kada razgovaraju s ljudima iz ‘prvog svijeta’ kakvim smatraju Europskim, a posebno Sjeverne Amerikance. Kod nas prioriteti, reći će, nisu novac, nekretnine i automobili, nego obitelj, prijatelji, hrana i nogomet. Cinici će reći: ‘Kad novca ionako nemaju’. Istina, 40 posto ljudi je vrlo siromašno. Odatle i problem kralja i pljački. Opći kaos dosegnuo je vrhunac kad je država službeno bankrotirala 2001., no osjećaj nesigurnosti ostao je i dalje. O tome svjedoče rešetke na prozorima i balkonima i na petom katu zgrade.
Nikad ne otvarajte vrata na portafon, uvijek sidi-te dolje – dočekala nas je na ulazu iznajmljivačica stana u Palermo Hollywoodu, dometnuvši usput da je BsAs nesiguran koliko i svaki veliki grad na svijetu, ali da nedovoljno osvijetljena ulica ipak nije najbolji izbor. Taksisti će obavezno provjeriti li novčanica krivotvorena jer je upravo njihov običaj da naivnim putnicima ‘uvale’ te iste lažne novčanice. No, uz nešto veću dozu opreza, u dva tjedna krstarenja gradom na vlastitoj koži iskusili smo tek jedan pokušaj džeparenja u podzemnoj željeznici. BsAs je, kažu, jedan od sigurnijih gradova u Južnoj Americi, ako se izuzme Boca u koju turisti, a navodno i policija, odlaze jedino danju.