Jedan mi je čovjek iz nabave objašnjavao da se ne boji USKOK-a jer pred istražiteljima može složiti namjestačenja i da oni uopće to ne primijete, ispričao nam je ovih dana sugovornik iz HŽ Holdinga. I još dosta toga, kao i još neki sugovornici. Jedan nam je objasnio kako bi USKOK morao angažirati stručnjake da uđe u tako složen sustav koji je uspostavljen. Napominjemo sustav, jer nije Zlatko Rogožar baš u sve izravno uključen, no nije ni dirao sustav koji je godinama funkcionirao. Javna je tajna u kompaniji da tim Mladen Bajića istražuje Rogožarove poslove kao i bivšeg predsjednika Uprave HŽ Infrastrukture Branimira Jerneića. Inače, odnosi između Rogožara i Jerneića nisu bili najbolji pa su jedan drugog prijavljivali USKOK-u. Jerneić je za svog mandata pokusavao predstaviti poslovanje Infrastrukture kao vrlo transparentno (stavio je javne natječaje na web, uštedio je milijune kuna…), no naši sugovornici kao primjer navode kupnju nove dizalice od tri milijuna eura iako s već postojećim trima pružnim dizalicama u HŽ-u prošle godine nije napravljena nijedna intervencija. Spočitavaju mu i kupnju ‘fosni’ za svoj ranč na kojem drži konje. ‘Fosne’ je navodno platio Gredelj, tvrtka koja je u 100-postotnom vlasništvu HŽ Putničkog prijevoza, no Jerneić tvrdi da to nije točno. – Nemam ranč, nikada nisam kupovao ‘fosne’ niti sam ih trebao. Komu je i što platio Gredelj, ne znam. Već nekoliko godina, otkada sam podnio kaznenu prijavu protiv bivšeg direktora Gredelja zbog nesavjesne poslovanja, nemam kontakta s tom tvrtkom – tvrdi Jerneić.
Kratki Rogožarov demanti Vratimo se Rogožaru, koji je uz posao u HŽ-u imao hobi gradnju stanova. Bilo je poprilično šokantno slušati priče kako je ušao u biznis gradnje stanova u Zagrebu zajedno s nepoznatim partnerima, sagrađivši dvije zgrade na Pantovčaku, tri na Jelenovcu i u naselju Jazbine (ne zna se koliko zgrada). Jedan od kreditora bila je propala Credo banka u kojoj su novac držale HŽ Vuča vlakova (bivši direktor Oliver Krilić) i HŽ Cargo (bivši direktor Rogožar). Iako se spominjalo da je Cargu ostalo zaborljeno čak 20 milijuna kuna u Credo banci, iz HŽ-a su odgovorili da se radi o samo 2,5 milijuna kuna, dok je Vuča vlakova izvukla svojih 3,13 milijuna kuna. Bez obzira na to, to bi značilo da su Rogožar i posredno Krilić imali itekao interesa deponirati državni novac u Credo banku, to prije što je Krilić dobio stan u zgradi na Jelenovcu. U vrlo kratkom, ali jasnom, odgovoru Rogožar ove navode opovrgava.
- Na vaša oba pitanja mogu odgovoriti da su sve informacije netočne – tvrdi Rogožar. No Lider je u posjedu pisma koje je upućeno nekadašnjem jakom čovjeku u Holdingu, a koje vrvi optužbama na račun Rogožarova cjelokupnog tima i sprege s pojedinim sindikalnim čelnicima. U pismu se spominju Braco i Seka, a tako zovu Krilića i njegovu sestru, koja je također dobila stan u Jelenovcu. Pošiljatelj pisma piše i o sklapanju poslova bez javnih natječaja, o zapošljavanju kadrova koji ne poznaju sustav, o istim troškovima za popravak vagona te njihovo čišćenje, o kupnji novog vlaka za HŽ Putnički prijevoz vrijednom sedam milijuna kuna koji HŽ Vuča vlakova nije htjela voziti niti održavati, o više od tri milijuna kuna troškova Praonice željezničkih vagona Botovo bez javnog natječaja…
Vrh ledene sante Sve je to vrh sante leda, zbog čega bi Bajić trebao osnovati poseban ‘odjel HŽ’ jer u DORH-u postoji velik dosje o HŽ-ovcima. Iz USKOK-a nismo dobili odgovor, no sugovornici tvrde da je Bajiću upućen optužni prijedlog protiv Rogožara i Krilića jer su oštetili državni proračun za 65 milijuna kuna preko tvrtke kćeri HŽ-a Proreg. Radi se o ugovorenom poslu iz 2010. za gradnju terminala HŽ Carga u Slavonskom Brodu. Proreg, tvrdi jedan od sugovornika, niti ima ljude niti to može izvesti, već je navodno preko njih s drugim tvrtkama bez natječaja ugovoren posao. – Za nas kao investitora jedini izvođač bila je tvrtka Proreg koja je imala urednu licenciju za ugovorene radove te urednu građevinsku dokumentaciju – poručuju iz HŽ-a i navode da je bio raspisan natječaj, no ne odgovaraju na pitanje s kim je Proreg potpisao ugovor bez natječaja. Rogožara optužuju i da je iznajmio 20 Fals vagona bosanskohercegovačkom entitetu FBiH, iako sugovornici tvrde da ni HŽ nema dovoljno spremnih vagona za svoje potrebe. Ugovor je potpisan 31. siječnja, a vrijedi do kraja godine. Ovdje se u priči pojavljuje još jedan bliski Rogožarov suradnik, Mario Matas, direktor slovačke tvrtke Smart Co. Naime, pri preuzimanju navedenih vagona u teretni list kao primatelj je upisana tvrtka Rudnici Kakanj, no ugovor je potpisan sa slovačkom tvrtkom koja je bila posrednik. Rogožara i Krilića samo prošle godine Matas je nekoliko puta ugostio u Slovačkoj, a u srpnju su u Zagrebu potpisali ugovor o suradnji. No Matasova suradnja s HŽ-om, kažu sugovornici, traje od trenutka kada se njegovoj kompaniji namještalo da otkupi 30-ak milijuna eura, koliko je iznosio ukupni dug željeznica iz zemalja bivše Jugoslavije te Albanije prema HŽ Cargu. No na natječaju ih je ‘izgубio’ Zoran Pripuz čija je tvrtka C.I.O.S. dala bolju ponudu nakon druge objave prodaje potraživanja za razdoblje od 1991. do 1995. Ugovor o naplatnom ustupu potraživanja potpisan je 27. prosinca 2010., što nam je i potvrđeno u HŽ-u. Da bi se namirilo Matasa, obećano mu je da će dobiti Tvornicu željezničkih vozila Gredelj. Zato se Gredelj, tvrdi jedan sugovornik, htio oslabiti i to je bio razlog zašto je lani dobivao manje posla od HŽ-a. Rogožar je govorio da Gredelj sam mora tražiti posao, što je točno, no optužuju ga da je od prošloga 2011. većinu poslova davao RŽV radionici, HŽ-ovoj tvrtki kćeri u Slavonskom Brodu bez većih kapaciteta. Gredelju bi se slao upit za poslove, a onda bi se tražilo je li moguće te poslove dobiti jeftinije, makar i minimalno, ne vodeći računa o sigurnosti, atestima, certifikatima. Usluge RŽV radionice dogovarale su se preko HŽ-ovih tvrtki kćeri Održavanje vagona, Održavanje vučnih vozila i Agita, a posao su vodili Rogožar i Krilić. U nekim se slučajevima nije gledala ni cijena pa se RŽV-u plaćala 131 kuna po satu za popravak teretnih vagona, a popravak putničkih vagona Gredelju se plaćao 99 kuna. Gredelj je samo na tom poslu izgubio 12 milijuna kuna. Isto je radila i HŽ Infrastruktura koja je dala RŽV-u 12 vozila na popravak, iako brodska tvrtka tada to nije mogla odmah odraditi, dok je Gredelj imao slobodne kapacitete. Zato su Gredelju prihodi lani bili za 160 milijuna kuna manji nego 2010.
